Jutarnju kavu ispijali smo ispred riječkog kazališta u društvu glumaca, riječke kazališne prvakinje, glumice i pjevačice Leonore Surian Popov i prvaka talijanske drame, glumca, redatelja i dramaturga Giuseppea Nicodema. Bilo je to uoči probe dvojezične predstave »Tango inCanto: una milonga a Fiume«, autorskog projekta glumačkog dvojca, što će večeras u 21 sat biti izvedena na Trgu Matije Vlačića Flacijusa u sklopu ovogodišnjeg izdanja Riječkih ljetnih noći.

Nastanak predstave

Nicodemo nam je stoga naveo i tko sve u njoj sudjeluje te tako bandoneon (harmoniku) svira Mirko Satto, za gitarom je Alberto Mesirca, a sudjeluje i Zbor HNK-a Ivana pl. Zajca kojim dirigira Matteo Salvemini. Dio teksta govori glas Aleksandra Cvjetkovića i Maria Joveva, dok plesni dio priče svojim nastupom upotpunjuju Aurora Cimino i Jody Bet. Detalje o tome kako je predstava nastala ispričala nam je pak Leonora Surian Popov.

– Sve se zapravo dogodilo vrlo prirodno. Prije nekoliko godina Giuseppe i ja gostovali smo u Teglio Venetu s dvojicom vrhunskih glazbenika, Mirkom Sattom i Albertom Mesircom. Nakon toga Giuseppe me nazvao i spomenuo to gostovanje, a u međuvremenu je pripremio dramatizaciju nekoliko tekstova na temu migracija, i tako je sve krenulo. Nakon te večeri sjeli smo i zaključili kako bismo od tih tekstova trebali stvoriti predstavu te u nju uklopiti prelijepu glazbu koju izvode ta dva iznimna umjetnika. Giuseppe je sjajan u pisanju dramatizacija i tako je započela naša priča o »Tangu«. U to sam vrijeme bila trudna sa svojom kćeri Elenom, a probe smo održavali u mome stanu, kazuje nam glumica.

Dorađena verzija

Kako je dalje ispričala, prvu predstavu, na kojoj su radili deset mjeseci, izveli su 2012. godine u Villi Ružić, u sklopu Riječkih ljetnih noći, a tri godine kasnije, dakle 2015. godine, predstavili su novu verziju, s dorađenim tekstovima, na prostoru Principija.

– U toj novoj verziji gostovala je i glumica Alida Delcaro, kao i plesni par. Iako je bila slična prvoj, donijela je nešto novo – jer se uvijek doda, nadogradi i aktualizira neka dimenzija priče. A tako će biti i večeras kad na novoj lokaciji, na Trgu Matije Vlačića Ilirika, ponovo izvodimo predstavu – naravno, u još jednoj dorađenoj verziji. Prošlo je mnogo godina, neke su se situacije promijenile, zanimaju nas nove teme, a i mi smo kao autori i izvođači sazreli u određenim aspektima. Giuseppe je preradio tekst, uključili smo i neke nove glazbene brojeve. No ideja tanga ostaje ista, tango je simbol strasti, energije i tihe napetosti između dvoje ljudi. U svakom koraku skriva se priča, o ljubavi, gubitku, čežnji, ali i nadi, govori Surian Popov.

Na pitanje je li naučila plesati tango, glumica odgovara da ga zna plesati, ali ne u onom klasičnom, salonskom stilu.

– Kad govorimo o tangu, rekla bih da on predstavlja »šetnju u dvoje«, osjećaj koji postoji između partnera koji ga plešu. Ne plešemo salonski tango. Ne mogu reći da ga u potpunosti plešem, ali nekoliko važnih koraka sam savladala. U predstavi sudjeluju Aurora Cimino, ekspresivna glumica s iznimnim plesnim izražajem, i Jody Bet, profesionalni plesač našega baletnog ansambla, ističe Surian Popov.

Čar ambijenta

Od Leonore, koja njeguje interes spram scenografije i kostimografije, saznali smo i kako su, u nastojanju da budu što kreativniji, za ovu priliku odlučili iskoristiti sve mogućnosti koje im se pružaju.

– Zavirili smo u kazališni fundus i pogledali što nam sve nudi. Odabrali smo predivnu lokaciju za izvedbu, za koju vjerujem da će publici prenijeti upravo onu atmosferu i ideju koju smo i imali na umu prilikom stvaranja ove predstave. Prirodni ambijent nosi posebnu čar i dodatno obogaćuje doživljaj, na što se nadovezao Giuseppe Nicodemo, kazavši kako se radnja predstave odvija u kafiću u kojem kasno navečer, nakon nekoliko pića, kreće plesanje tanga, a pritom je naglašen i osjećaj nostalgije glavnih aktera koji se nalaze na velikoj distanci od doma, za kojim tuguju.

Zanimalo nas je, naravno, i kako je Nicodemo, glumac i scenarist, došao na ideju glede nadolazeće predstave, kao i što ga je inspiriralo za dijalog koji ovo djelo njeguje.

– Dogodilo se slučajno. Naime, kad sam dobio poziv za sudjelovanje na Međunardnom festivalu glazbe koji se održavao u Veneciji i okolici, odlučio sam se pozabaviti temom migracija, koja je svima nama vrlo bliska. Tango je nastao, odnosno rezultat je migracija i tako sam krenuo obrađivati tu temu, koja je posljednjih godina, a zapravo od pamtivijeka, sveprisutna. U priču sam ukomponirao ljubav, ples, migracije, povijest. Napravili smo pet verzija Tanga.

Arhivsko istraživanje

Glede procesa pisanja, Nicodemo nam je otkrio i kako je sve potrajalo nekoliko mjeseci jer se posvetio »i istraživanju arhivske građe u Rijeci i u Italiji, te interneta koji je najveći arhiv na svijetu«.

– Kad sam bio u New Yorku na Ellis Island tražio sam podatke o svom pradjedu, te sam našao i mnoge druge zanimljive priče. Moram priznati da su sve priče vrlo slične bez obzira na to bio netko Talijan, Hrvat ili Nepalac; put u drugu zemlju skupo se plaća. Potroši se puno novca, put biva grozan i kad stigneš u željenu zemlju nemaš ništa, radiš od jutra do mraka da bi kući poslao što više novca. Uvijek ista priča. To nas sve povezuje, kao i tango koji spaja muškarca i ženu kao par, priča Nicodemo.

S obzirom na to da je tango u pozadini svega, zanimalo nas je pleše li i glumac tango.

– Nisam za ples, ali sam naučio plesati tango, premda više volim gledati kako ga drugi plešu. Posebno mi je drago što moja teta koja živi u Miamiju, koja tri puta tjedno ide plesati tango te organizira Međunarodni festival tanga, ovih dana boravi u Istri u Poreču, pa se nadam da će stići doći pogledati moju predstavu. To bi mi bilo zaista posebno, priželjkuje glumac i redatelj.

Glazba kao inspiracija

S obzirom na to da Nicodemo u svom opusu ima nekoliko autorskih djela poželjeli smo doznati i sluša li kakvu glazbu dok stvara.

– Uvijek, jer me glazba inspirira. U ovom slučaju slušao sam tango. Za kraj druženja s glumcima, prije nego su krenuli na glumačku probu, Giuseppe nam je kao uvertiru u priču koju ćemo doživjeti večeras pročitao citat iz pisma: »Il tango e’ antico come l’ uomo. Nasce con il primo dolore dell’ anima. E’ una lacrima viva. Il passo base del tango e il passo in se’, dove per passo s’ intende il normale passo di una camminata.« (»Tango je star koliko i čovjek. Rađa se prvom boli duše. Živuća suza. Temeljni korak tanga jest korak sam po sebi, gdje se korak doživljava kao šetnja.«)