Strast, srce koje tuguje za domom… Sve to i puno više doživjela je publika na izvedbi predstave “Tango InCanto una milonga a Fiume” što je odigrana na Trgu Matije Vlačića Flacijusa, a koju autorski potpisuju Leonora Surian Popov i Giuseppe Nicodemo.

Fabula dvojezične predstave predstavljene u sklopu ovogodišnjih Riječkih ljetnih noći odvija se u kafiću, u kojem je bila smještena i publika.

Navečer, počinje se plesati tango, a od glavnih aktera koje tumače Surian i Nicodemo, doznajemo priče o ljudima koji su napustili svoj kraj i krenuli u svijet za boljim životom. U njih je prisutna nostalgija koju melodija tanga ponajbolje opisuje: stanje duha i tuge u srcu.

Režiju i tekst potpisuje Giuseppe Nicodemo, bandoneon (harmoniku) svira Mirko Satto, gitaru Alberto Mesirca, a skladbu “Tango Trentino” izveo je Zbor HNK Ivana pl. Zajca pod vodstvom Mattea Salveminija.

Plesni dio večeri svojom su izvedbom obogastili plesači Aurora Cimino i Jody Bet. U jednom dijelu tekst su govorili Aleksandar Cvjetković i Mario Jovev.

Tango, zaštićena kulturna baština od strane UNESCO-a, postaje tako simbolom plesa nade u kojem iznimno značajnu ulogu imaju emocije. Tango je glazba koja obilježava vrijeme ljubavi, ekspresija građanina svijeta, simbol emigracije i suživota različitih naroda.

Simbol je identiteta miješanog naroda, kompliciranog i strastvenog, koji se nikada neće umoriti voljeti svoj jezik, svoje običaje, svoju zemlju navodi autor predstave, a što je bilo vidljivo i u potonjoj.

Publika je tijekom večeri dobila priliku uživati u poetsko-glazbenom putovanju koji je započeo u Argentini, prošao kroz Europu, a potom stigao u Rijeku sa pismima talijanskih i hrvatskih migranata.

Njihove osjećaje savršeno je glazbeno nadopunila glazba Carlosa Gardele, Josephaa R. Lacallea, Astora Piazzolle, te stihovi Alfreda Le Pera, Cesarea Pavesea, Sergia Endriga, Enriquea Santosa Discépoloa i Izeta Sarajlića, koji imaju dramaturški potpis Giuseppea Nicodema, a koje je interpretirala kazališna prvakinja, nagrađivana glumica i pjevačica Leonora Surian Popov.

U glazbenom djelu uživalo se u izvedbi glazbe Leonarda Franchinija i Roberta Di Marino u “Tango Trentino”,

Astora Piazzolla “Tzigane Tango”, Josepha R. Lacallea “Amapola”, Juana Carlosa Cobiána “Nostalgias”, Carlosa Gardele “Mi Buenos Aires querido”, Violete Parra “Grasias a la vida”, Anselma Aieta “Palomita Blanca”, Astora Piazzolle “Yo soy Maria da Maria de Buenos Aires, Pedra Laurenza “Milonga de mis amores”, Carlosa Gardela u aranžmanu Mattea Salveminija “Por una cabeza – Tango d’amore”, Astora Piazzolle “Adios nonino”, Carlosa Gardele u aranžmanu Mattea Salveminija “El dia que me quieras”, Astora Piazzolle “Libertango”.

U gradu strasti, kao što glasi naslov knjige Raoula Pupoa, Rijeci, predstava koja uz taktove tanga progovara o emigraciji, nostalgiji za domom koju ona donosi sa sobom, savršeno se uklapa u sliku multikulturalne sredine u kojoj živimo. Netko je došao, drugi su otišli. Život ide dalje… U ritmu tanga. “Vježbanje života” rekao bi Nedjelko Fabrio.