Uz sve pohvale Festivalu malih scena, koji ima petlje iz godine u godinu dovoditi predstave koje su s hrvatskih pozornica skinute kao politički nepoželjne, činjenica je da smo kao publika nedorasli trenutku, što znači i najslabija karika u tom lancu.

O tome svjedoče ocjene gledatelja koje su upravo za dvije predstave koje kritiziraju hrvatsku stvarnost – »Generacija 91-95« i »Kiklop« – najniže na festivalu – rekao je kazališni kritičar Bojan Munjin, na okruglom stolu pete festivalske večeri, nakon izvedbe predstave »Kiklop« Ivice Buljana.

Ova provokativna satirska igra, nabijena scenskom energijom koju kiklopskom snagom pronosi Zoran Prodanović Prlja predvodeći ansambl glumaca i muzičara banda LET3, ironijom i satirom nije doprla do svijesti gledatelja, koji su – evidentno – bili fokusirani na genitalije performera i sliku Jadranke Kosor na njima… ili farizejski zgranuti orgastičnom igrom i farsičnim stihovima pjesama.

Žestoki rock LET-ovaca i provokacija sa scene, očito je bliža nekoj drugoj publici, jer za ovu je predstavu vladalo nevjerojatno zanimanje riječkih gledatelja i prava je šteta što puritanski dio publike nije preskočio ovu izvedbu – a mogli su jer su mediji talambasali o »Kiklopu« i situaciji u Velikoj Gorici tjednima, tako da nitko nije mogao reći da nije znao o kakvoj se predstavi radi – te dozvoliti onima koje to zaista zanima, da kupe ulaznice…

Civilizacija i barbarstvo  

Nijedna predstava na festivalu ove godine nije dobila toliko jedinica, koje su, dakako, smanjile učinak visokih ocjena onih gledatelja koji su u »Kiklopu« prepoznali što je redatelj i ansambl htio reći predstavom, a to je – odnos civilizacije i barbarstva.

O tome je bilo govora i na okruglom stolu nakon predstave, gdje smo doznali da se Euripidova »Kiklopa« – jedinu satirsku igru koja je preostala u kazalištu – u Europi usudio igrati samo Roberto Ciuli, koji je s tom predstavom gostovao i na beogradskom BITEF-u.

– Zašto su se na scenama zadržale grčke komedije i tragedije, a satirske su igre nestale? Upravo zato jer su one bile »after-party« – nakon izvedbe tragedije ili komedije, satiri su – u kraćoj formi trajanja – sa scene otvoreno ismijavali društvo i političke vođe.

Ni u tadašnjoj grčkoj demokraciji to nije bilo dobrodošlo, a dolaskom nedemokratičnog Rima satirske su igre potpuno nestale – rekao je Ivica Buljan, redatelj predstave, koji je na pitanje Tajane Gašparović, voditeljice okruglog stola, o civilizaciji i barbarstvu, istaknuo:

– Odisej bi trebao biti oličenje civilizacije, a kiklop predstavnik barbarstva. Tko je tu pozitivac, možemo vidjeti kroz povijest prodora civilizacije i posljedica koje je ostavila… Nas je, pak, zanimao više totalni teatar, tako da smo animalnost istraživali u riznici teatra šezdesetih godina, radili različite vježbe – čitali Homera, Artauda – tražili ritualno što odgovara našoj predstavi. Pritom je glazba sastavni dio predstave, i songovi skladani za »Kiklopa« već samostalno žive na glazbenoj sceni. Za finale smo, pak, uzeli hit LET-a 3 s prvog albuma, koji je i sadržajno pristajao ovoj predstavi, zaključio je Buljan.

Dr. Darko Gašparović se složio s Buljanom te dodao da satirska drama otkriva nešto čime se ne bave ni tragedija, ni komedija – ona problematizira mračne sile koje izranjaju iz utrobe zemlje i uzrokuju nekontrolirane reakcije i bijes uređenih društava. A Milivoj Mlađenović, direktor Sterijinog pozorja, pohvalio je redateljski postupak, skrečući pažnju na detalj – Kiklopa koji hoda na stupovima od knjiga. To je objašnjenje i motivacija predstave, koja djeluje tako snažno i uzbuđujuće.

Političari i kazalište  

O radu na predstavi govorili su Damir Martinović Mrle, Zoran Prodanović Prlja i Frano Mašković – svi su istaknuli kako bi s Buljanom radili bilo koju predstavu, jer vjeruju u njegov kazališni jezik.

Budući da je »Kiklop« posredno uzrokovao neizbor Senke Bulić za ravnatelja Kulturne scene u Velikoj Gorici, Robert Waltl, direktor Miniteatra iz Ljubljane (koji je uz Teatar &td bio koproducent »Kiklopa«) govorio je kako to nije usamljen slučaj – i u Sloveniji se politika miješa u kulturu, a rezultati su porazni.

Tako je ovaj »Kiklop« zapravo rađen kao oproštaj od jedne vrste teatra koji je četiri godine, za vrijeme ravnateljstva Senke Bulić, djelovao nadomak Zagrebu, a barbarskom odlukom političara je nestao. Mi nismo protiv miješanja politike, smeta nas kada se u teatar miješaju budale – rekao je Waltl.

Okrugli stol je zaključen konstatacijom da je riječki festival jedini koji se usuđuje dovesti proskribirane predstave. Umjetnički ravnatelj Nenad Šegvić rekao je da tijekom 18 godina nije nikada imao niti jedan upit ili intervenciju u program od strane političara grada Rijeke, koji gotovo u cjelosti financira manifestaciju. »Kiklop« je ocijenjen s 3.65 i zasad se nalazi na začelju ocjena publike.