Lauba – kuća za ljude i umjetnost bila je jučer mjesto radnje jedne sasvim posebne tiskovne konferencije. Tu je, naime, najavljena 25. sezona Kazališta Ulysses, a kako je sezona jubilarna tako je i predstavljanje bilo svečarsko, toplo i pomalo dirljivo. Jer, kako to reče u startu Duško Ljuština, onaj kojeg će malo kasnije idejni tvorca Tetara Ulysses Rade Šerbedžija proglasiti čarobnjakom: »Vjerujete li ili ne, mi smo izdržali 25 godina.«

Planiranje beskonačnosti

– Mi smo izdržali dvadeset i pet godina boreći se s vjetrovima, olujama, kišom u tvrđavi Minor, raznim podmetanjima, ali smo izdržali i planiramo praktički beskonačnost. Dvadesetpet godina je iza nas – kazao je, onako u svom dobrom stilu, Ljuština.

I prije nego je samo predstavljanje počelo valjalo je umjetničkoj direktorici Lenki Udovički i Radi Šerbedžiji kazati koju u televizijske kamere o programu obljetničke sezone.

– To kako smo uopće dogurali do dvadeset i pete je stvarno čudo. Mislila sam možda će biti pet, šest, eventualno deset, reče tako Udovički.

A onda je kazala koju o bogatom programu. Sezonu 11. srpnja otvara predstava »Majke« Kolektiva Igralke i Rajne Racz.

– To je jedna mlada trupa, ali izuzetna, četiri mlade žene koje se bave jako bitnim temama. To su i naše bivše studentice, koje su već dobila renome i nagrade u čitavoj regiji. I čast mi je i ponosna sam da s njima na ovaj način surađujemo, kazala je Udovički.

Brojni gosti

Posjetitelje na Brijunima čeka i premijera nastala u suradnji sa Sarajevskim ratnim teatrom SARTR, »Svijet i sve u njemu/ Bejturan i ruža«, uprizorenje romana Aleksandra Hemona. Nastavak je to suradnje dvaju kazališta započete godinu nakon što je počela invazija na Ukrajinu. Ona svečana proslava 25. obljetnice Kazališta Ulysses dogodit će se 19. srpnja u Rimskom kazalištu u Puli. Tu će se naći, kako reče i Udovički, tu će zapjevati, tu će se s publikom družiti brojni glazbenici i glumci, prijatelji Kazališta Ulysses, oni koji su i sve ove godine bili tu za publiku i za Kazalište. A u istom tom rimskom kazalištu igrat će se i »Antigona«, prava antička drama sa svim onim što antički teatar jest.

Što se pak repriznih naslova tiče, tu je i »Tramvaj zvan čežnja« s Brankom Katić u naslovnoj ulozi, ali ako se nešto ne može preskočiti, onda je to »Kralj Lear«. S njime, podsjetila je Udovički, sve je i počelo.

– Tu će biti i stoto izvođenje »Kralja Leara«. Mislim da ćemo s tim stotim i zaokružiti to igranje. I mislim da smo stvarno ispunili nekakav ciklus, nekakav krug, premda je to naša najtraženija predstava, istaknula je Udovički.

Govoreći za potrebe televizije Rade Šerbedžija istaknuo je kako je sretan što je sa svojim prijateljem Borislavom Vujčićem započeo ovaj san.

– Sama činjenica da jedan teatar traje dvadeset i pet godina velika je stvar. Sretna sam što sam dio toga. Mislim da smo mnogo napravili za ovu kulturu, doveli smo mnoge ljude iz inozemstva, velike glumce i producente iz svijeta. Nekako smo uspjeli napraviti poluinternacionalni teatar, da tako kažem, jer je cijela regija prošla kroz naš teatar, kazao je Šerbedžija, pa se spomenuo mladosti kojima Udovički i on žele čim prije omogućiti da zaigraju glavne uloge, baš kao i velikana koji su bili dio teatra, a više nisu među nama. Na onom »službenom« dijelu predstavljanja, Šerbedžija je manirom velikana pročitao tekst koji se sjeća i upozorava, detektira i probleme i razloge za zadovoljstvo, tekst pun sjete i razumna optimizma. U njemu je ponajprije istaknuo kako je Ulysses prije svega san Borislava Vujčića, pa tek onda njegov, pa tek onda Lenkin. U njemu se i opet spomenuo Radka Polića, Pere Kvrgića, Josipa Gende, Mire Furlan, a u njemu i razlog zbog čega teatra ima i bit će ga.

– Svjesni da živimo u vremenu u kojem živimo, pokušavamo našu stvarnost obogatiti značenjima, umjetničkim priviđenjima i kritičkim analizama pojmova i pojava u ovom našem svijetu, i time želimo biti aktivni sudionici u stvaranju jednog boljeg života i sretnijeg društva, poručio je Šerbedžija.