BALET U HNK

Eksplozija plesnih pokreta: Što smo vidjeli na premijeri “Plamteće vode” Andonisa Foniadakisa

Kim Cuculić

Foto: FANNI TUTEK-HAJNAL

Foto: FANNI TUTEK-HAJNAL

Krenemo li od samoga naslova, svojevrsnog oksimorona, Foniadakis u njemu spaja protuslovne pojmove - vatru i vodu, gradeći iz tih dvaju elemenata niz ekspresivnih slika



RIJEKA – Baletni ansambl HNK-a Ivana pl. Zajca premijerno je izveo predstavu »Plamteća voda« u koreografiji i dramaturgiji grčkog koreografa Andonisa Foniadakisa. Ova jednosatna predstava je dio programskog pravca Doba moći u programu Rijeke 2020 – Europske prijestolnice kulture. Krenemo li od samoga naslova, svojevrsnog oksimorona, Foniadakis u njemu spaja protuslovne pojmove – vatru i vodu, gradeći iz tih dvaju elemenata niz ekspresivnih slika kojima gledatelji, asocijativno, mogu pridavati značenja i vlastite interpretacije.


Nekoliko dramaturških linija


U razgovoru objavljenom u programskoj knjižici, Andonis Foniadakis objašnjava da je uzimao elemente iz onoga što osjeća i razmišlja o vodi, o moru, ali da u koreografiji ne opisuje niti stvara slike o moru. U njegovoj dramaturgiji razaznaje se nekoliko dramaturških linija. U prvoj iz dubine pozornice, kao iz oceana, izranjaju tijela plesačica i plesača kreirajući svojim tijelima i pokretima začudne figure i neobična bića – što u duetima, što u grupnim prizorima.


Scenograf i oblikovatelj svjetla A. Birmpilis & Co. koncipirao je scenu krajnje minimalistički – velikom monokromnom kosinom kotrljaju se i gibaju tijela izvođača u kostimima Anastasiosa Sofronioua koji stvaraju iluziju golih tijela, stavljajući tako u prvi plan ekspresivnost plesača i plesnih pokreta, naglašenih oblikovanjem svjetla. U apstraktnu glazbu francuskog skladatelja Juliena Jean-Pascala Tarridea u jednom trenutku ukomponirani su krici koji prizivaju glasanje galeba, a dojmljiv je prizor u kojemu tijela i pokreti izvođača asociraju na kretanje vode, odnosno morskih valova.


Furiozan ritam




Dok se prvi dio predstave temelji na kontrastu svijetlih kostima i tamne scenografije, u drugom dijelu prevladava »vatreni«, »plamteći« element, a kostimima dominiraju crvena i ružičasta boja. Drugi dio odvija se u furioznom ritmu techno glazbe – brzo, dinamično, »divlje«, ritualno, repetitivno… dovodeći plesače i njihova tijela do granice izdržljivosti.



U kontrastu s prvim dijelom, u drugom se dogodila eksplozija boja i pokreta, isijavajući snagu, strast i moć vatre. U ovom dijelu predstave kao scenografski detalj pojavljuju se »zahrđale« ploče, koje asociraju na neko apokaliptično stanje, možda stanje svijeta u kojemu danas živimo. Prvi dio predstave, pak, priziva brodolom i posljednje preživjele ostatke ljudske vrste koji se batrgaju u borbi za preživljavanjem. A onda tijela ponovno uranjaju u tamu…


Smirujuće finale


Završni dio predstave donosi svojevrsno olakšanje ili katarzu. Nakon fulminantnog drugog dijela, u finalu slijedi smiraj u poetičnom plesnom duetu, a na obzorju kao da se pojavljuje sunce, svjetlost, nada… A onda se dvoranom »Zajca« prolomio pljesak i uslijedile su ovacije za autorsku ekipu i izvođače. Predstavom »Plamteća voda« članovi i članice riječkog Baleta dodatno su pomaknuli svoje izvedbene granice, pokazujući da su spremni za različite izazove – od klasičnog baleta do ovakvih suvremenijih plesnih iskoraka. Izazovu Andonisa Foniadakisa i njegovih koreografskih zamisli sjajno su odgovorili Emanuel Amuchastegui, Marta Kanazir, Ksenija Krutova, Maria Matarranz de las Heras, Laura Orlić, Carlos Huerta Pardo, Tilman Patzak, Morgan Perez, Nicola Prato, Tea Rušin, Ali Tabbouch, Marta Voinea Čavrak i Svebor Zgurić.