Piše Igor Vlajnić

Druga podjela baletne predstave "Mali princ". Minimalistička, a opet - bajkovita izvedba

Igor Vlajnić

Foto Dean Miculinić

Foto Dean Miculinić

Glazba Aleksandre Naumovski Potisk jedna je od komponenti predstave koja je i ponajbolja



Nakon popularne dramske predstave u režiji Renate Carole Gatica iz kazališne sezone 2022./2023., Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca ponovo se odlučilo postaviti naslov »Mali princ«, ali ovoga puta u obliku baleta. Inicijalna ideja svakako nije riječka jer se radi o svojevrsnom preuzimanju predstave, o čemu najbolje svjedoči snimljena orkestralna glazba koju izvodi orkestar SNG Opera i Balet iz Ljubljane, ali i kostimi i scenografija koji su vlasništvo iste ustanove. Navedenom glazbenom izvedbom ravna dirigent Ayrton Desimpelaere.


Druga podjela


Riječka predstava premijerno je izvedena prije nekoliko dana i nedvojbeno je osvojila srca kazališne publike pa su ulaznice za sve daljnje izvedbe gotovo rasprodane. S obzirom na to da se radi o predstavi koja traje oko 70 minuta, ostvarene su i po dvije izvedbe dnevno. Za to je potreban i veći broj plesnih umjetnika pa nas je zanimala i druga podjela.


Ulogu Pilota ostvario je Giorgio Otranto s velikim uspjehom, a jednako izvrsna bila je i Isabelle Zabot kao Mali princ. Njihova međusobna plesna igra dočarana je neposredno i vrlo prirodno, a u navedeno su se odlično uklopili i Alessia Tacchini kao Ruža, Marta Voinea Čavrak kao Zmija i Alessio Alfonsi kao Lisica. U ostalim ulogama nastupili su još i Samuele Taccone, Jody Bet, Tea Rušin i mnogi drugi članovi Baleta koji se, kao i inače, nevjerojatnom brzinom transformiraju iz jedne uloge u drugu, iz predstave u predstavu, dokazujući time svoju versatilnost i umjetničku profesionalnost.


Foto Dean Miculinić




Glazba slovenske skladateljice Aleksandre Naumovski Potisk jedna je od komponenti ove predstave koja je i ponajbolja jer valja reći kako već dugo nismo imali prilike čuti ovako dobar i kvalitetan glazbeni uradak iz suvremenog pera. Istovremeno tradicijska i suvremena, glazba u sebi isprepliće različite kratke prepoznatljive elemente, ali unutar toga gradi vrlo složen glazbeno-dramski narativ koji u potpunosti odgovara viđenom scenskom izričaju. Poput kakve suite, skladateljica od uvertire nadalje priča neku svoju priču isključivo klasičnim orkestralnim pristupom stvarajući partituru čujne jednostavnosti, ali i glazbene i tehničke složenosti. Rezultat je pomalo filmski, svakako vrlo efektan i zaokružen pa u njemu podjednako uživaju umjetnici i publika. Glazba je u ovoj predstavi jednako stimulirajuća za koreografa kao i za najmlađu publiku koja je pažljivo pratila izvedbu.


Jasna poruka i priča


Posebno nas je veselila činjenica da je gledalište bilo ispunjeno mlađim posjetiteljima koji su bili zadovoljni doživljenim. Treba imati na umu da djelo Antoinea de Saint-Exupéryja iz 1943. nije banalno, već u sebi nosi visoku razinu filozofskog i apstraktnog mišljenja što je sigurno teško dočarati isključivo plesnim pokretima. Koreograf Lukas Zuschlag uz pomoć dramaturginje Tatjane Ažman izradio je i libreto koji je pretočen u plesnu predstavu obogaćenu elementima pantomime i cirkusa, a scenograf Matjaž Arčan, koreografkinja Ina Ferlan, oblikovatelj svjetla Andrej Hajdinjak i oblikovateljica videoprojekcija Stella Ivšek sve to su ujedinili u relativno minimalističku, a opet bajkovitu predstavu. Rezultat je zanimljiv s jasnom porukom i pričom te točno pogođenim omjerom svih spomenutih elemenata. S obzirom na sve, a i reakciju publike svih generacija, predstava se preporučuje i može se ocijeniti uspješnom.