RIJEKA – Opera »Ivica i Marica« njemačkog skladatelja Engelberta Humperdincka (1854. – 1921.) premijerno će biti izvedena 6. prosinca u HNK-u Ivana pl. Zajca u K-HNK koprodukciji s HNK-om Varaždin.

Ovo djelo danas slovi za jednu od najljepših i najomiljenijih bajkovitih opera.

Humperdinck u svojoj partituri spaja prepoznatljivu melodioznost narodnih pjesama s bogatim orkestralnim tradicijama velikih opera.

Na površini je ovo samo priča o dvoje djece koja se izgube u mračnoj šumi gdje se hrabro suočavaju s opasnostima i na kraju zajedno pobjeđuju zlu vješticu.

No »Ivica i Marica« je mnogo više od same bajke: Humperdinck i njegova libretistica Adelheid Wette likovima daju dubinu, stvarajući dirljivu sliku obitelji, zajedništva i snage mašte.

U ulozi Ivice (8. i 12. prosinca), u alternaciji s Michaelom Selinger, nastupit će mezzosopranistica Stefany Findrik, solistica Opere riječkog HNK-a, s kojom smo razgovarali uoči premijere ove subote.

»Ivica i Marica« smatraju se glazbenim remek-djelom Engelberta Humperdincka. Kako ste vi doživjeli ovu operu? Je li vam inspirativna u pjevačkom smislu?

– Večernja molitva iz »Ivice i Marice« osvojila me još u školskim danima. Tada sam samo površno poznavala djelo.

Pravo oduševljenje dogodilo se negdje krajem studija dok sam istražujući arije za natjecanja i audicije pronašla fantastičnu snimku Jamie Barton koja je u finalu jednog od najvećih pjevačkih natjecanja Cardiff Singer of the World 2013. godine otpjevala vještičinu ariju iz 3. čina.

Mislim da će se svi oni koji poznaju operu složiti da je ovo zaista predivna, moćna i inspirativna glazba. Orkestar je gust, pun kolorita i zanimljivih motiva koji već sami po sebi pričaju bajkovitu priču.

Iako je riječ o djelu dječje i vedre tematike, muzički je ovo svakako zahtjevna partitura, kako za pjevače, tako i za orkestar.

Na kraju je najvažnija sinergija i senzibilitet svih nas koji zajednički stvaramo glazbu kako bi prava informacija došla do ušiju publike.

Hosenrola

Na koji je način ova svima poznata bajka pretočena u glazbu i koja su obilježja te glazbe?

– Priča je vjerodostojno prenesena u libreto s manjim izmjenama poput lika majke koji je u originalu maćeha te su dodani poneki čarobni likovi poput Pjesuljka, koji dolazi utješiti djecu kako bi lakše utonula u san ili Rosuljka koji zorom budi djecu kapljicama rose.

Zanimljivo je i pojavljivanje Kolačeve djece koja se na kraju oslobađaju vještičine kletve i zajedno s Ivicom i Maricom slave pobjedu nad zlom.

U glazbi su sačuvani elementi jednostavnih, dječjih melodija što daje protutežu gustim, vagnerijanskim momentima orkestra kasnije u sceni šume. Možemo reći da je balans jako dobro održavan kroz djelo i da je glazba od velike pomoći u stvaranju čarolije koja će se odvijati tijekom predstave.

Vi kao mezzosopranistica tumačite lik Ivice. Kako je igrati mušku ulogu i koliko vam je ona poticajna?

– Mislim da svakog mezzosoprana u tijeku pjevačke karijere zatekne barem pokoja hosenrola (»uloga u hlačama« u kazališnom žargonu).

Mnoge su predivne takve role pisane za mezza poput Bellinijevog Romea, Gluckovog Orfeja, Straussovog Octavijana, luckastog Mozartovog Cherubina kojeg sam imala priliku igrati 2023. godine u produkciji HNK-a Osijek u režiji Krešimira Dolenčića i mnoge druge.

Takve uloge su zahtjevne ponajprije zato što morate, na neki način, ponovo »naučiti hodati« – cijeli govor tijela mora vas voditi prema tome da uvjerljivo utjelovite muški lik. Budući da mi ovo nije prva takva uloga, sam proces je ovoga puta bio puno lakši i opušteniji.

Na kraju, najvažnije je prepustiti se, uživati i dopustiti si dozu igre i humora. Publika to uvijek prepozna i rado se prepusti tim novim svjetovima koje zajedno stvaramo. A nije li upravo to prava poanta ovakvog djela?

Stefany Findrik / Foto: Nikola Blagojević

Redateljska vizija

Što publika može očekivati od nove inscenacije redateljice Friederike Blum?

– Inscenacija redateljice Friederike Blum ostaje tradicionalna, baš onako kako ovakvom djelu i priliči.

No, Friederike je pritom sjajno obradila unutarnje raslojavanje likova. S nama pjevačima radila je na unutarnjim intencijama i željela je publici ponuditi mnogo više od osnovnih, bajkovitih motiva koje svi poznajemo.

Kroz priču se postupno otkrivaju različiti slojevi obiteljskih dinamika, egzistencijalnih strahova, dječjih trauma… Ideja je bila prikazati dualnost u svakome od nas – da svatko može postati »čudovište«, ali i da se ono što nazivamo čudovištem ponekad može pričiniti dobrim. Zbog toga opera postaje jednako privlačna i djeci i odraslima, koji će možda prepoznati nijanse ovih motiva i dublje poruke utkane u redateljsku viziju.

U ovoj inscenaciji opera »Ivica i Marica« zaista prerasta u potpuno obiteljsko iskustvo, što je od samog početka bila jedna od ključnih namjera postavljanja ovakvog naslova.

Osijek – Split – Rijeka

Vaši glazbeni počeci vezani su uz Osijek. Bili ste i članica ansambla te solistica HNK-a Osijek. Kako je došlo do vašeg dolaska u Rijeku, gdje ste od 2024. godine solistica HNK-a Ivana pl. Zajca?

– Moji glazbeni počeci vezani su uz Osijek iako sam studirala u Splitu i odrastala uz repertoar HNK-a u Splitu.

Kasnije sam se vratila u Osijek gdje sam provela više od šest sezona i gdje sam otpjevala svoje prve male, a onda i malo manje male role poput Saint-Saënsove Dalile. U to vrijeme pokrivala sam vrlo raznolik dijapazon uloga, dijelom zbog potrebe, ali i zato što sam to vokalno i scenski mogla.

Sličan se put nastavlja i u Rijeci, gdje sam položila audiciju u prosincu 2023. godine. Iskreno, nisam očekivala da će me dočekati uloga Ivice.

Mislila sam da sam to razdoblje već ostavila iza sebe. Ali, kao i mnogo puta prije, pokaže se da nikad nije onako kako predvidimo. U ulozi uživam i nekako se i kroz ovu ulogu trudim rasti muzički i scenski.

Kakvi su vam sljedeći planovi nakon »Ivice i Marice«?

– Što se tiče ove sezone, riječka publika gledat će me u obnovi Mozartove »Čarobne frule« u ulozi Treće dame koja je ujedno i jedina mezzosopranska uloga u toj operi.

U preostalo vrijeme radim naravno na pripremi budućih projekata i nekih novih i drukčijih rola koje me čekaju u budućnosti.

Vjerujem da učenje i usavršavanje nikada ne prestaju. Rad na sebi i na glasu za mene je stalni, živi proces, pa se uvijek nađe nešto novo na čemu mogu raditi i rasti.