Ansambl Hrvatske drame riječkog HNK-a Ivana pl. Zajca u subotu, 25. listopada, premijerno će izvesti predstavu »Tri sestre, ja« prema drami »Tri sestre« A. P. Čehova. Riječ je o autorskom projektu redatelja Borisa Liješevića, jednog od najistaknutijih i najnagrađivanijih redatelja srednje generacije u regiji. Liješevićev pogled na poznatu Čehovljevu dramu nije klasična interpretacija tog dramskog komada. Kako je navedeno, predstava »Tri sestre, ja« ne traži odgovore, već nudi prostor za ispitivanje vlastitih odaziva na dramski tekst. Tko smo mi danas u odnosu na Olgu, Mašu i Irinu? Što za nas znači ta mitska Moskva, simbol čežnje, promjene, nedostižnog? S kim se identificiramo i zašto?, neka su od pitanja koja predstava postavlja. Uoči premijere razgovaramo s Borisom Liješevićem.

Zašto ste odlučili da poznatu dramu »Tri sestre« A. P. Čehova nećete raditi na uobičajeni način? Drukčiji pristup već naznačuje to što originalnom naslovu dodajete »ja«. Kako je to »ja« promijenilo perspektivu na klasičan tekst?

– To je otvorilo mogućnost da Čehovljev komad bude teren za putovanje k sebi, da nas »Tri sestre« odvedu na putovanje k JA. Da u Čehovljev komad unesemo sebe i svoje asocijacije. Da komad bude triger za osobno iskustvo, te da se na pozornici dogodi glumčeva intima i istina. Da se na sceni dogodi JA, a to JA nisam samo moje ja već JA kao egzistencija ljudskog bića, svijeta. Potrebno mi je raditi tako da se mogućnosti otvaraju, a ne zatvaraju.

Odnos s glumce

U vašim predstavama dosljedno istražujete proces glumačkog stvaranja, tretirajući glumce kao ravnopravne koautore. Smatrate li da je glumac središte kreiranja kazališnog čina?

– Odnos s glumcem je za mene veoma važan. Iz tog odnosa dolazi i njegova gluma, ali i moja režija. Vrlo mi je važan glumac, kao suputnik, sumislilac, kreator. U predstavi želim da se čuje ljudski glas, da glumac govori iz svoje dubine koja mu omogućava da bude istinski uzbudljiv i prisutan. Ne polazi mi često za rukom do te mjere da to napravim na klasičnim tekstovima, a s osobnim materijalom, ta istina valjda dolazi prirodno.

Oslanjate li se u radu s glumcima na sustav Stanislavskog? Također, kako je navedeno u vašoj biografiji, predajete glumu Strasbergovom metodom.

– Ne predajem glumu Strasbergovom metodom. Ali gluma se ne može predavati ignorirajući metode. Ne može se ne oslanjati na velike istraživače poput Stanislavskog, Strasberga, M. Čehova, Adler… Premda mi je Strasbergova metoda obilježila jedan period razvoja. Dolazio sam u Zagreb u zagrebački glumački studio gdje sam prakticirao tu metodu.

Kakav je bio proces rada na predstavi »Tri sestre, ja«?

– Emotivan, prisan, topao, tragajući. Brzo je prošao. Kao što sve brzo prolazi. Ali vrlo otvoren i, ako smijem kazati, prijateljski. Mnogo materijala je došlo u proces i odbačeno. Mnogo je mogućnosti isprobano. Glumci su radni i strpljivi. Daju se do kraja. Lako prihvaćaju i daju povjerenje. Topli su ljudi. Valjda ih i ovaj lijepi grad čini tako smirenima i skromnima. Veoma mi je drago da sam ih upoznao i proveo neke lijepe trenutke s njima. Ne znam koliko će još takvih bezrezervnih susreta biti u životu. Uglavnom, sve je to pridonijelo da se napravi atmosfera u kojoj volim i mogu raditi.

Iskakanja iz Čehova

Jesu li u ovoj predstavi glumci Hrvatske drame riječkog HNK-a ravnopravni koautori i u kojem smislu? Kakav su dojam ostavili na vas?

– U ovakvim projektima glumci su pozvani da se kreativno i intimno odazivaju, da traže i dijele vlastiti materijal. I da taj materijal bude uzbudljiv, osoban a opet ne privatan, već nešto u čemu se svi možemo prepoznati. Dakle, da preko »Tri sestre« prepoznaju u sebi svoje osobne veze s tim komadom i da te poveznice otvore k publici.

Foto Dražen Šokčević

Poznat ste i po dokumentarističkom pristupu. Hoće li i on doći do izražaja u »Tri sestre, ja«?

– Taj termin »dokumentaristički« nije baš čvrsto definiran. Ako mislite na nešto što nije mimetički teatar, podražavalački, onda mogu kazati da, bit će iskakanja iz Čehova. Ali bit će valjda duboko, emotivno, blisko, prisno, povjerljivo. Te kvalitete u mom shvaćanju donosi dokumentarni pristup.

Gori kuća

Što biste poručili publici koja možda očekuje klasične, lektirne »Tri sestre«?

– Poručio bih da budu strpljivi i otvoreni kako bi na svojim stolicama u gledalištu doživjeli isto ono što i glumci u procesu. Kako bi ih Čehov i glumci vodili k sebi, k njima samima, k njihovom JA. I kako bismo do kraja svi postali jedno JA koje zajedno diše i živi tih par sati.

Što ćete raditi nakon Rijeke?

– Trebao sam raditi »Seobe«, drugu knjigu, u Narodnom pozorištu u Beogradu, ali vidite što se tamo događa. Gori kuća.

O redatelju

Boris Liješević (Beograd, 1976.) odrastao je u Budvi i diplomirao književnost na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu, a režiju na Akademiji umjetnosti. Njegov redateljski opus obuhvaća više od 30 predstava u desetak zemalja, u kojima dosljedno istražuje proces glumačkog stvaranja. Karijeru je započeo u Ateljeu 212, ostvarivši niz zapaženih predstava: »Beograd-London«, »Dragi tata«, »Zverinjak«, »Projekcija«, »Prisustvo«, »Čarobnjak«, »Elijahova stolica« – za koju je osvojio Grand Prix BITEF-a »Mira Trailović« te predstavu »Čitač«, što mu je donijelo Nagradu Grada Beograda. Poznat je i po dokumentarističkom pristupu, što se jasno ocrtava kroz autorske projekte poput predstava: »Čekaonica«, »Plodni dani«, »Očevi su gradovi«, »Peti park«.

U Hrvatskoj je zapažen po uspješnoj inscenaciji romana »Blue Moon« Damira Karakaša u kazalištu Kerempuh, kao i suradnji sa ZKM-om.

Glumačka i autorska ekipa

Tekst predstave potpisuju Anton Pavlovič Čehov, Boris Liješević, Dimitrije Kokanov te cijeli glumački ansambl predstave: Olivera Baljak, Ana Marija Brđanović, Aleksandra Stojaković Olenjuk, Jelena Lopatić, Sabina Salamon, Nika Grbelja, Petar Baljak, Denis Brižić, Damir Orlić, Jasmin Mekić, Deni Sanković i Mario Jovev. Uz redatelja Borisa Liješevića i dramaturga Dimitrija Kokanova, autorski tim predstave čine i scenograf Igor Vasiljev, kostimografkinja Marina Sremac, autor glazbe Damir Urban, suradnik za pokret Denes Debrei, dok svjetlo potpisuje Dalibor Fugošić. Glazbu na akustičnoj gitari izveo je Luka Toman.