BALETNI DIPTIH

Bili smo na baletnoj predstavi "Class Concert/Šeherezada". Samo se formalno radi o premijeri

Igor Vlajnić

Foto Milan Šabić

Foto Milan Šabić

Iako službeno nazvana premijerom, radi se o projektu koji je u protekloj sezoni već izveden u Splitu, a sada HNK Ivana pl. Zajca predstavu preuzima i prikazuje riječkoj publici



Nastavlja se niz izvrsnih baletnih predstava u Rijeci, ovoga puta pod nazivom »Class Concert/Šeherezada«. Iako službeno nazvana premijerom, radi se o projektu koji je u protekloj sezoni već izveden u Splitu, a sada Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca kao koproducentsko kazalište predstavu preuzima i prikazuje riječkoj publici.


Premda drugi dio naziva predstave jasno sugerira značenje, kontekst, a možda i estetiku, prvi dio ostao je naslovom nekako nejasan. Naravno, s obzirom na to da je predstava već ranije izvedena, ništa više nije tajna, a spomenuti prvi dio zapravo je koreografirani prikaz baletne dvorane u kojoj umjetnici uvježbavaju svoje koreografije i žive svoje privatne živote. Baletne vježbe, koje često nazivamo i »class«, tako su na glazbu Petra Iljiča Čajkovskog pretočene u zanimljivu priču prepunu uzbudljivih i vrlo atraktivnih plesnih pokreta. Odličan spoj baletne svakodnevice i umjetničkih koreografija za dvije ili više osoba publici se nedvojbeno dopao toliko da je nemali broj puta došlo do pljeska na otvorenoj sceni. Kada bi se radilo o baletnim umjetnicima iz Rijeke, mogli bismo biti apsolutno ponosni na ono što imamo, ali ipak valja reći da je taj dio umjetničkog ansambla došao iz Splita, dok su boje domaćih snaga branili orkestar, dirigent i pijanist. U ulomcima glazbe Čajkovskog kao izvođački sastavi izmjenjivali su se simfonijski orkestar (koncertni majstor Anton Kyrylov) pod ravnanjem Valentina Egela i solo glasovir na kojem je muzicirao Juraj Marko Žerovnik.


Prava bajka


Drugi dio predstave nakon stanke bila je »Šeherezada« Rimski-Korsakova – poznato djelo koje izvorno nikako nije bilo zamišljeno kao balet, ali je s vremenom i nakon izvornog uspjeha u Francuskoj, često uprizoreno upravo na taj način. Prvi stavak orkestar izvodi pred zatvorenim zastorom, nakon čega slijedi priča o ljubavi, ljubomori i žrtvi. Poput neke istočnjačke inačice »Romea i Julije«, »Šeherezada« je svakako predivno ispričana bajka koju je publika prihvatila još bolje od uspješnog prvog dijela predstave.




Koreograf Denis Matvienko načinio je doista izvrsne i zanimljive koreografije koje su bile podjednako senzualne, odmjerene i akrobatski atraktivne. Balet na špicama, klasični »bijeli« balet već odavno u Rijeci nismo imali prilike vidjeti pa su se elemenata istog zaželjeli svi koji vole ovu vrstu izvedbenih umjetnosti. Dodatni pečat, posebno u »Šeherezadi«, dao je kostimograf Neven Mihić, sada već proslavljeni međunarodni umjetnik kojem je pošlo za rukom riječku pozornicu pretvoriti u pravu bajku. Sve ono što vizualno možemo zamisliti u najčarobnijoj »Šeherezadi« Mihić je uspješno pretočio u kazališnu stvarnost na opće zadovoljstvo prisutnih, a uz oblikovatelja svjetla Branimira Bokana bajkovitost je bila potpuna.


Pohvala orkestru


Baletni umjetnici koji su sudjelovali u izvedbi prvog dijela predstave bili su Yehor Horbunov, Noa Shoda, Amanda Devenuta, Solomon Ozasuva, Matea Milas, Urara Onomata, Eva Karpilovska, Yanle Jin, Mirabelle Tošković, Jelizaveta Nadenenko, Ella Rose Churchil, Tea Patriarca, Rimi Mizuoka, Giulia Del Grande, Yuka Nojo, Yuki Mitsuoka, Shino Tsurutani, Jade Luna Conner, Oleh Bondar, Maksym Bilokrynytskyi, Kostiantyn Lubko, Oleksandr Horban i Yuri Manstrageli. Šeherezadu (Zobeidu) fantastično je utjelovila Irina Čaban Bilandžić, a kao Zlatni rob srca publike osvojio je Solomon Osuzava. Sultana Šahrijara plesnim je pokretima oživotvorio Remus Dimache, a njegova brata Šahzemana Romulus Dimache. U ostalim ulogama istaknuli su se prethodno spomenuti umjetnici iz prvog dijela uz Igora Gluškova, Ajlu Kadrić, Sviatoslava Kaschchiija, Robbieja Fishera, Jan-Baptiste Bessona, Felixa Boboija, Marina Boškovića, Marina Stanića, Luku Mustapića i Viktora Dirlića Lunića.


Posebne pohvale valja uputiti i orkestru na čelu s dirigentom koji je vrlo lijepo sudjelovao u izvedbi. Solističku dionicu violine izvrsno je izveo Anton Kyrylov, s naglaskom na izuzetne uspjehe u »Šeherezadi«, a osim solista pohvaliti valja i neke druge orkestralne dionice koje su tradicionalno zahtjevne taktove izvele bez većih poteškoća.


Iako je popunjenost gledališta bila možda manja od očekivanja, srdačan pljesak odobravanja nije izostao, a prisutna publika mogla je doista vidjeti lijepu baletnu predstavu. Posebno »Šeherezada« ostaje u sjećanju kao vrlo uspješna, bajkovita i predstava za sve generacije pa se nadamo da će što više ljudi pohitati po ulaznice i nazočiti nekoj od budućih izvedbi.