Predstava »Venezuela« svjetski slavnog koreografa Ohada Naharina premijerno će u izvedbi ansambla Baleta riječkog HNK-a biti prikazana u petak, 14. studenoga, u 19.30 na pozornici »Zajca«.

Riječ je o dvodijelnoj plesnoj predstavi u kojoj posve istu koreografiju, na različitu glazbu – od gregorijanskih korala do glazbe američkog benda Rage Against the Machine – i pod različitim svjetlom, izvode dvije grupe plesača, dok su isti pokreti ispunjeni različitom energijom.

Čak se i naslov predstave, »Venezuela«, poigrava s dupliciranjem jer, kako pojašnjava koreograf Ohad Naharin, nije riječ o državi, već o igri riječima na hebrejskom jeziku.

Predstava je praizvedena 2017. godine u Tel Avivu, a od tada je uz oduševljenje publike i kritike gostovala diljem svijeta. Uoči riječke premijere razgovaramo s Martom Kanazir, prvakinjom Baleta HNK-a Ivana pl. Zajca.

Istraživanje kontrasta

Kakav je bio proces rada na predstavi i kako ste ga osobno doživjeli? Što je vama »Venezuela«?

– Riječ je o djelu jednog od najpoznatijih suvremenih koreografa današnjice – Ohada Naharina. Osim što je to važan trenutak za naš ansambl, ova je predstava posebno značajna jer »Venezuelu« prvi put izvodi drugi ansambl nakon Batsheva Dance Company, što predstavlja veliku čast i odgovornost za sve nas uključene u proces.

Za razliku od klasičnih baletnih ili dramskih formi, »Venezuela« nema tipičnu narativnu radnju. Naharin pristupa pokretu na vrlo autentičan način – svaki pokret nastaje iz osobne senzacije, iz svijesti o tijelu i trenutku, bez unaprijed zadane forme.

Emocije nisu unaprijed određene, već se rađaju u sadašnjem trenutku, iz istinskog osjećaja pokreta. Predstava uključuje 16 plesača i strukturirana je u dva dijela.

U prvom dijelu osam plesača pleše na glazbu koja podsjeća na gregorijanske napjeve, dok u drugom dijelu isti pokret izvodi druga skupina plesača, ali na potpuno različitu glazbu.

Ta promjena zvuka i ritma mijenja naše tjelesne senzacije i percepciju pokreta, ali i vizualni doživljaj publike, koja tako svjedoči istom materijalu iz potpuno novog kuta. Glazba u tom kontekstu djeluje gotovo kao emocionalni vodič – smiruje, ali i potiče adrenalin, jednako kao i pokret.

Naharin često istražuje kontraste – red i kaos, tugu i veselje – i kroz te suprotnosti potiče nas da pronađemo istinu u pokretu, da osjetimo i izrazimo ono što je stvarno u nama, u tom trenutku. Za mene je »Venezuela« upravo to – istraživanje prisutnosti, ranjivosti i snage kroz tijelo i pokret.

Gaga je jezik pokreta

Susrećete li se sada prvi put s Naharinovim načinom rada i koje su njegove specifičnosti?

– Da, ovo mi je prvi susret s Naharinovim načinom rada. Ono što me osobno najviše fascinira jest koliko me taj proces izvlači iz naučene baletne forme kojom sam se cijeli život bavila.

U klasičnom baletu sve je precizno zadano i teži se savršenstvu linije i pokreta, dok Naharinov pristup traži nešto sasvim drugo – iskrenost tijela i slobodu izraza koja dolazi iznutra.

Kroz ovaj proces učim osvještavati svaki dio tijela, otkrivati njegove mogućnosti, izolirati pokrete i zatim ih spajati u nove kombinacije.

To zahtijeva potpuno drukčiji način razmišljanja i osjećaja pokreta. Za mene je to velik izazov, ali i osvježenje – otkrivam novu dimenziju pokreta koja nije samo tehnička, nego duboko povezana s unutarnjim stanjem i prisutnošću u trenutku.

Ohad Naharin utemeljitelj je plesnog jezika Gaga. Možete li nam približiti o čemu je riječ?

– Naravno. Gaga je jezik pokreta, a ne plesni stil u klasičnom smislu. To je način istraživanja i komunikacije s vlastitim tijelom kroz pokret.

Cilj Gage je osloboditi tijelo od krutih, naučenih formi i ponovo ga povezati s instinktom, senzacijom i maštom. Umjesto da se fokusira na to kako pokret izgleda, Gaga potiče plesača da osjeti što pokret znači i kako ga tijelo doživljava iznutra.

Posebnost je i to što se Gaga vježbe izvode bez ogledala, kako bi plesač mogao dublje osjetiti vlastite pokrete bez potrebe za vizualnom korekcijom. To je za nas baletne plesače velika promjena, jer smo navikli svakodnevno se promatrati u ogledalu i težiti savršenstvu forme.

Gaga nas uči biti prisutni u tijelu i prostoru, fokusirati se na užitak pokreta i istraživati vlastite granice. Instruktor često daje slikovite zadatke, poput »osjeti zrak kako struji po površini tvoje kože«, čime se potiče mašta i emocionalni odgovor tijela.

U Gagi se fizički intenzitet i preciznost postižu kroz spontanost, a ne kroz kontrolu, što stvara pokret koji je živ, iskren i duboko osoban.

Što za vas znači mogućnost susreta s Gagom i uopće suradnje s Ohadom Naharinom?

– Za mene je to iznimno iskustvo i velika čast – imati priliku raditi djelo tako istaknutog suvremenog koreografa u našoj nacionalnoj kući posebno je i inspirativno.

Susret s Gagom i Naharinovim načinom rada otvorio mi je potpuno novi pogled na izvođenje suvremenog pokreta i njegovo dublje razumijevanje.

Kroz ovaj proces naučila sam promatrati suvremeni pokret ne samo kao tehničku izvedbu, nego kao način izražavanja misli, prisutnosti i otkrivanja novih granica mogućnosti.

Različite emocije

Što publika može očekivati od predstave »Venezuela«?

– Publika može očekivati različite emocije, visok intenzitet plesača i naboj energije koji neće ostaviti ravnodušnim niti jednog gledatelja.

Ono što »Venezuela« pruža jest mogućnost da svatko dođe otvorenog uma i dopusti da muzika i pokret izazovu emocije, koje će za svakog gledatelja biti jedinstvene.

Poanta je da svatko predstavu doživi iz svog ugla i osjeti je iz vlastite kože. Nekom će dijelovi biti možda pomalo zastrašujući, nekome ranjivi, energični ili snažni – a to je upravo ono čemu nas koreograf vodi: da djelo sami osjetimo na svoj način.

Želim također istaknuti svoje kolege plesače, koji su predano radili na ovom projektu, te se ljubazno zahvaliti Upravi kazališta koja nam je omogućila ovakav projekt. Posebno zahvaljujem i asistentici Ohada Naharina, Hani Sirkis, koja je vodila cijeli proces i upoznala nas s Gagom.

U kojim ćemo vas još predstavama gledati ove kazališne sezone?

– Osim u »Venezueli«, gledat ćete me u ulozi Majke i čudesne Cindy u baletu »Pepeljuga« koji se reprizira u prosincu. Također ću ponovo nastupiti u mjuziklu »Priča sa Zapadne strane«. Na repertoaru ove sezone očekuju nas još dvije premijere ansambla Baleta, a to su »Mali princ« i »Fridin svijet«.

Razgovor s Ohadom Naharinom

Uoči premijere »Venezuele«, 13. studenoga u foajeu »Zajca« u 18.30 bit će upriličen razgovor s Ohadom Naharinom. Teme će biti njegovi pogledi na ples i život, umjetnost između politike, rata i mira, pozivi na bojkot izraelskih umjetnika i ostale aktualnosti.

Razgovor će, uz mogućnost postavljanja pitanja iz publike, biti vođen na engleskom jeziku, a moderator će biti novinar, kritičar i kolumnist Branimir Pofuk. Ulaz je besplatan, uz obavezno ranije podizanje propusnica na blagajni kazališta.

Ekipa predstave

U predstavi će plesati članice i članovi riječkog baletnog ansambla: Sephora Ferrillo, Marta Kanazir, Yurika Kimura, Ksenija Krutova, Sonja Milovanov, Laura Orlić, Tea Rušin, Alessia Tacchini, Isabelle Zabot, Alessio Alfonsi, Jody Bet, Simon Boley, Leonard Cela, Giovanni Liverani, Giorgio Otranto, Federico Rubisse, Ali Tabbouch i Samuele Taccone te Marta Voinea Čavrak i Benjamin Cockwell kao alternacije.

U autorskoj su ekipi predstave Avi Yona (Bambi) Bueno koji potpisuje dizajn svjetla, Maxim Waratt zadužen za dizajn zvučnog zapisa i montažu, glazbeni savjetnik Nadav Barnea, kostimografkinja Eri Nakamura, Ariel Cohen, asistent Ohada Naharina i Eri Nakamure te asistenti na postavljanju na pozornicu riječkog HNK-a Hani Sirkis i Kyle Carr Scheurich.