RIJEKA – Opera riječkog HNK-a Ivana pl. Zajca će, u koprodukciji s Teatrom Regio iz Parme, premijerno izvesti operu »Ivana Orleanska« (»Giovanna d’Arco«) Giuseppea Verdija, njezino prvo riječko uprizorenje, u četvrtak 29. siječnja u 19 sati pod vodstvom maestra Sabastiana Rollija.

Talijanski dirigent karijeru je započeo u vrlo ranoj dobi te se ubrzo istaknuo kao jedan od najzanimljivijih dirigenata svoje generacije, a do danas je dirigirao opernim i koncertnim izvedbama u nekima od najuglednijih kazališta svijeta.

U kasnijim izvedbama za dirigentskim pultom zamijenit će ga Karlo Hubak.

Spektakularnu opernu predstavu režirala je talijanska redateljica Emma Dante.

Naslovnu ulogu, Ivanu Orleansku, interpretirat će riječka nacionalna prvakinja opere Anamarija Knego. Kralja Karla VII. tumačit će tenor Bože Jurić Pešić, a Ivaninog oca, pastira Jakova riječki prvak, bariton Robert Kolar. Delil će biti Sergej Kiselev, dok će u ulozi engleskog zapovjednika Talbota nastupiti Luka Ortar.

Uoči premijere razgovaramo s Anamarijom Knego.

Anamarija Knego kao Ivana Orleanska / Foto Dražen Šokčević

Verdijevo remek-djelo

Kakvo mjesto u opernoj literaturi zauzima »Ivana Orleanska« Giuseppea Verdija? Kako ste je doživjeli u glazbenom smislu, a onda i kao scensko djelo?

– »Ivana Orleanska« je sedma po redu Verdijeva opera koja je u samom početku doživjela velik uspjeh, ali potom pala na duži period u zaborav. Iskreno, ne bih znala razlog tome jer je opera prekrasna od samog početka pa do kraja. U njoj su utkani dijelovi »Traviate«, »Otella«, »Aide«, »Macbetha« i još ponekih njegovih uspješnica.

U Verdijevoj operi Ivana (Giovanna) je jednim dijelom i romantizirana – događa se ljubav između nje i Karla VII., iako kod Ivane traje kratko, ali joj taj trenutak slabosti zapečaćuje sudbinu; ne nosi hlače, već suknju/haljinu, odnosno kako je Verdi zapisao: »Ivana se pojavljuje na sceni u ženskoj odjeći«; ne završava tragično na lomači, već biva ranjena u ratu.

Drugi dio je njezina duboka unutarnja borba između vjere, domovine i politike, zbog koje je u stvarnom životu i skončala, dok u operi Ivanu izdaje i u ruke Engleza predaje vlastiti otac mučen sumnjom i boli kako je Ivana izdala Francusku i narod zbog ljubavi. Usudila bih se reći kako je i ova opera još jedno remek-djelo Verdija.

U scenskom smislu, redateljica Emma Dante uspjela je dočarati svu njezinu unutarnju borbu toliko intenzivno, da me uistinu uzdrmala pomisao da smo svi mi gotovo pa konstantno izloženi glasovima koji progovaraju i žive u nama – demoni s kojima se trebamo hrabro suočiti, kao i anđeli koji nas usmjeravaju te im na neki čudan način vjerujemo bez da znamo kamo će nas pojedina odluka odvesti.

Možemo si postaviti pitanje – tko ili što je Orleansku zapravo gurnulo u propast – dobro ili zlo? Na kraju se može – u mojem viđenju opere – zaključiti kako niti jedna strana zapravo nije bila povoljna po njezin život.

U predstavi tumačite naslovnu ulogu. Koliko je ona interpretativno zahtjevna i kako je bilo ući »pod kožu« ove francuske heroine?

– I u pjevačkom, kao i scenskom pogledu, vrlo je izazovna za interpretaciju. U ovoj ulozi ne mogu odvojiti jedno od drugog. Scena se stopila s glazbom i moram priznati da sam opijena Orleanskom – njezinom životnom snagom i voljom.

Čudo na pozornici

Kako ste se pripremali za ulogu? Jeste li proučavali povijesne izvore? Možda i one umjetničke, jer je Ivana Orleanska i česta inspiracija u umjetnosti?

– Željela sam što više informacija prikupiti o njezinom životu. Tako mi je u ruke došla knjiga Franca Cardinija »Ivana Orleanska« – povjesničara i esejista, koji slovi za jednog od vodećih stručnjaka za razdoblje srednjeg vijeka. Knjiga me u potpunosti osvojila.

U njoj je zapisano mnoštvo detalja o Ivaninom životu, da sam shvativši put koji je prošla u svojih nepunih dvadeset godina, osjetila sav njezin žar što ga je nosila u sebi.

Živjela je, izgarala u sebi za ciljeve koji su čak i njoj bili nepoznati, ali je odlučila hrabro slijediti upute koje je primala od svetaca – glasova i za njih se do kraja toliko hrabro i jasno borila da je čak i velike teologe i učenjake uspjela zbuniti svojim odgovorima dok je bila nemilosrdno tjednima ispitivana na suđenju.

Kako je redateljica Emma Dante zamislila inscenaciju? Što publika može očekivati?

– Scenografija je bogata, kostimi su prekrasni, a gledateljima odsrca želim da uživaju u spoju predivne glazbe i inscenacije.

Redateljica je uistinu stvorila čudo na pozornici. Tu svakako moram istaknuti plesače koji imaju veliku ulogu u tumačenju Ivanine borbe dobra i zla. Fenomenalno osmišljeno i koreografirano!

Prizor iz opere u režiji Emme Dante / Foto Dražen Šokčević

Likovi i zbor

Opera ima relativno mali broj likova/uloga, njih pet. Tu je i Riječki operni zbor. Kakva je njegova uloga u predstavi?

– U ovoj operi, kako ste naveli, pojavljuje se pet uloga: Ivana Orleanska, Karlo VII. kojeg je sama Ivana okrunila za kralja Francuske, potom njezin otac – Giacomo ili Jakov (pastir), Talbot – engleski zapovjednik i Delil – francuski časnik u kraljevskoj službi. Svi likovi su vrlo bitni jer svaki od njih odlučuje o sudbini Ivane ili joj je odan kao i Francuskoj.

Zbor je neizostavan dio ove opere, jer su gotovo pa svi dijelovi u operi – dueti, treceti popraćeni njime kao snažan glas naroda, vojske i Ivaninih unutarnjih glasova. Taj dio je posebno lijepo napisan te često pjevan i izvan kazališta.

Osim glasovno, bitni su i u scenskom smislu – u početku Ivanu slave, hvale, uzdižu da bi je potom odbacili i javno optužili, a na samom kraju oplakali. Zbor otvara i zatvara sudbinu Orleanske.

Emmi Dante Zlatni lav za životno djelo Uoči premijere »Ivane Orleanske« u Rijeci stigla je izvanredna vijest: na prijedlog Willema Dafoea, direktora Venecijanskog bijenala za područje kazališta, Emmi Dante dodijeljen je Zlatni lav za životno djelo, a prestižna nagrada Venecijanskog bijenala bit će joj uručena tijekom 54. Međunarodnog kazališnog festivala u lipnju u Veneciji. »Emma Dante je sa sobom donijela teme obitelji, smrti i tuge, snova i maštanja, ljubavi i nasilja u vječnom i bolnom sukobu: elemente kojima je prožela svoju kreativnost i svoju ideju kazališta, stvorivši vlastiti prepoznatljiv jezik«, stoji u obrazloženju. Emma Dante / IMDB Riječ je o prvom riječkom uprizorenju ove Verdijeve opere, ali ne i hrvatskom – prvi put izvedena je u Osijeku 1973. pod naslovom »Djevica Orleanska«. »Prvi put izvođena u Rijeci, rijetko prikazivana na svjetskim pozornicima i ostvarena u koprodukciji s uglednim Te­atrom Regio iz Parme, Verdijeva ‘Ivana Orleanska’ poprima suvre­meni scenski izraz u redateljskoj interpretaciji Emme Dante, jedne od najznačajnijih i najautentičnijih talijanskih kazališnih redatelji­ca. Njezino kazalište ne ilustrira, nego razotkriva. ‘Ivana Orleanska’ u njezinom scenskom čitanju nije sveta ikona, nego krhko, ranjivo biće čija se unutarnja borba odvija jednako snažno kao i ona na bojnom polju«, ističe intendantica riječkog HNK-a Dubravka Vrgoč. Reprize opere »Ivana Orleanska« na programu su riječkog HNK-a 31. siječnja te 2., 4. i 7. veljače. Za publiku iz Zagreba će u subotu, 31. siječnja, biti organiziran autobusni prijevoz u Rijeku te potom natrag u Zagreb.