Bavarski gradić Mittenwald pitoreskno je mjestašce na samoj granici Njemačke i Austrije. Popularno je turističko središte izvrsno povezano željezničkim putevima, koje sve posjetitelje ostavlja bez daha prekrasnim planinama i šumama. Također je i najveći prirodni rezervat smješten u Alpama. Ali bogatstvo šuma, kristalnih jezera, bavarskih običaja i simpatičnih šarenih kućica nisu glavna atrakcija koja privlači znatiželjnike.

Ovaj gradić ipak skriva jednu sasvim posebnu tajnu. Mjesto u kojem živi samo sedam tisuća ljudi nekadašnje je trgovačko središte koje je svoj procvat doživjelo u 14. stoljeću kada je postalo centar trgovine i veza između južne Njemačke i Sjeverne Italije.

Iako je u 17. stoljeću središte trgovine vraćeno u južnotirolski grad Bozen (Bolzano), čime je Mittenwald doživio ekonomski udarac gubitkom prihoda od trgovine i poreza te otvaranjem konkurentskih trgovačkih puteva, pojavila se prilika za stvaranje nove tradicije kojom se mještani ponose i dan-danas – izradom glazbala.

Mittenwald je tako postao živahno središte izrade violina – zanata koji se njeguje već gotovo četiri stoljeća. Tamošnje visoke šumovite planine bile su izvor prekrasnog drva koji se koristio za izradu violina, a njegov položaj duž istaknutih trgovačkih putova povezanih s Venecijom omogućio je razvoj ovog zanata i visok ugled lokalnih proizvođača violina.

Pravo vrijeme i mjesto

Prvi proizvođač violina, koji je otvorio svoju radionicu u gradu bio je Matthias Klotz, otac ogromne dinastije proizvođača violina. Sin krojača svoj zanat je brusio u Padovi kod najvećih proizvođača gudačkih instrumenata.

Povijesni izvori govore kako je Klotz učio od Nicole Amatija i Jacoba Stainera, jednog od najvećih proizvođača finih violina tog razdoblja, čija se kvaliteta uspoređivala sa Stradivarijem.

Nakon što se vratio u svoje rodno mjesto oko 1680. godine, koje je netom prije zahvatila kriza, Matthias je prepoznao potencijal grada i osnovao prvu radionicu za izradu violina. Odlazak trgovine, mještani naučeni na rad s drvom i dostupnost kvalitetnog materijala pogodovali su razvoju nove industrije.

Klotz je osnovao trgovinu na staroj tržnici i počeo poučavati osiromašene drvne radnike osnovama izrade violine. Instrumenti su se zatim prodavali uhodanim trgovačkim putovima između Ausburga, Bolzana i Venecije u crkvama, dvorcima i samostanima diljem alpske regije sjeverne Italije i zapadne Austrije. Nova industrija pružila je prosperitet ovom alpskom gradiću koji je privlačio majstore iz čitave Njemačke i koji je u jednom trenu brojio preko 100 proizvođača violina.

Savršenstvo izrade

Matthias Klotz preminuo je 1743. godine u dobi od 90 godina, ali s njim je tek započela stoljetna tradicija. Matthias je svoje znanje prenio sinovima Sebastianu i Georgu, koji su usavršili proces izrade instrumenata, čak i nadmašili očev rad.

Sebastian Klotz je bio najbolji radnik u cijeloj obitelji. Iako ne uživa očevo počasno mjesto u povijesti glazbe, Sebastianovo visoko umijeće i vještine oplemenili su »Klotz violinu«, te je ona stekla visok međunarodni ugled.

Prepoznatljive po tamnosmeđem laku, Klotz violine su barokna remek-djela koja se mogu pohvaliti finim rezbarijama i izvrsnim drvetom. Budući da na većini ranih Mittenwaldovih instrumenata nedostaju izvorne oznake, a i sam Sebastian Klotz svoje je inicijale stavljao u skriveni dio instrumenta, samo pravi znalci mogu identificirati njihove originalne violine.

Iako je obitelj Klotz začetnik ove tradicije, nisu bili jedina dinastija u Mittenwaldu koja je proizvodila vrhunske violine.

Mathias Neuner otvorio je obrt koji je na životu održalo petnaest njegovih potomaka. U povijesti obitelji Hornsteiner rođeno je 26 majstora, a ove dvije obitelji na koncu su se udružile u zajedničku tvrtku Neuner & Hornsteiner.

Obitelj Klotz nastavila je razvijati svoje umijeće i tijekom 19. i 20. stoljeća. Ova umjetnost uspješno je preživjela dva svjetska rata, a kreativnost i produktivnost obitelji Klotz 1856. godine je potaknula kralja Maksimiliana II na osnivanje škole za izradu violina i zaštitu tradicije od brze industrijalizacije.

Danas Državna strukovna škola za izradu instrumenata školuje nove generacije majstora za instrumente. Osim violina, viola i violončela sada izrađuju i limene i drvene puhačke instrumente i trzalačke instrumente. A sve ih nadgleda kip Matthiasa Klotza postavljen na trgu u središtu mjesta.

Mlada snaga

A da se u Mittenwaldu ne trebaju brinuti hoće li se njihova prekrasna tradicija nastaviti dokazuje i 31-godišnja majstorica Julia Klotz. Julia Klotz od djetinjstva je okružena violinama, a svojim rukama sada stvara prekrasne violine u radionici očuha Rainera Leonhardta. Ručnu izradu violina obitelj Leonhardt njeguje gotovo 100 godina.

Sve je započelo s osnivačem Antonom Dietlom koji je 1926. otvorio svoju prvu vlastitu radionicu i 1968. prenio upravljanje svom zetu Wilfriedu Leonhardtu, sinu već poznatog majstora Fritza Leonhardta. Godine 1997. radionicu preuzima njezin današnji voditelj Rainer Leonhardt. Rainer se školovao upravo u Mittenwaldu, a vještine o izradi, popravku, optimalnoj prilagodbi tona i izradi gudala izbrusio je kod raznih poznatih proizvođača violina.

Julia Klotz se pridružila Leonhardt majstorima 2016. i četvrta je generacija majstora za izradu violina. Njezine vrijedne ruke čuvaju stoljetnu tradiciju i stvaraju skupocjene instrumente koje se iz Leonhardt radionice šalju diljem svijeta.

U jednu violinu potrebno je uložiti 120 sati rada, a zanimljivo je kako baš svaka violina izgleda drukčije i ima vlastiti potpis, ovisno o tome tko ju je izradio. Sve započinje izborom komada drva koje mora biti starije od 10 godina. Drvo se kupuje i skladišti kako bi svaka generacija majstora imala dovoljno drva za izradu, pa je tako moguće pronaći i drvo staro preko 100 godina.

Julia na svoje violine nanosi 20-30 slojeva specijalnog laka – napravljenog po tradicionalnoj recepturi staroj 350 godina, kako bi im podarila savršenu boju. Zvuk violina testira se prije nego što instrument izađe iz radionice, a majstorica Julia luku violine daje poseban završni detalji, koji njezine violine čini zaista jedinstvenima.

Muzej izrade violina

Koliko se ponose svojom tradicijom stanovnici Mittenwalda pokazali su još davne 1930. godine kad su osnovali Muzej izrade violina. »Geigenbaumuseum« se nalazi u središtu sela u jednoj od najstarijih i najljepših zgrada u Mittenwaldu. Izložbe služe kako bi stavile naglasak na zanat izrade violina i njegov razvoj, kao i povezanost s lokalnom zajednicom.

Posebna pažnja pruža se opsežnoj zbirci visokokvalitetnih instrumenata Mittenwald violina izrađenih u razdoblju baroka. Tu su i kolekcije iz 19. i 20. stoljeća, kao i informacije o današnjim radionicama.

Uzorci za slušanje, čak i mirisanje, povijesni filmovi o izradi violina, rekonstrukcija nekadašnje radionice samo su neka od iskustava koja će vas odvesti u fascinantan svijet izrade violina. Naučit ćete i razlikovati prave violine nastale u Mittenwaldu od imitacija.