RIJEKA – S više od šest stotina znakova i logotipa u Galeriji Kortil novootvorena izložba »Yugo.Logo – Grafička identifikacija u Jugoslaviji« daje uvid u rad brojnih značajnih dizajnera/ica s prostora Jugoslavije u drugoj polovini dvadesetoga stoljeća, a temelji se na istoimenoj online arhivi i istraživačkom projektu koji je, s ciljem prikupljanja i očuvanja grafičke identifikacije te informacija o pionirima zanata tog razdoblja, prije nekoliko godina pokrenuo beogradski dizajner Ognjen Ranković.

Lokalni kontekst

Cijela ideja za ovaj projekt, govori Ognjen Ranković, inspirirana je knjigom Miloša Čirića iz 1986. godine, u kojoj je obrađena grafička identifikacija od 1961. do 1981. godine, koja ga je potaknula da svome sakupljanju pristupi ozbiljno i metodično.

– Iako sam već ranije imao ideju da bi bilo korisno prikupiti sve te znakove na jednom mjestu, zapravo sam to do tada radio dosta stihijski, bez detaljnih informacija. Sama knjiga mi je bila ogroman izvor inspiracije, i prvotna ideja bila je jednostavno – digitalizirati upravo to izdanje.

U proteklih desetak godina različiti su istraživački projekti obrađivali dizajn unutar granica današnjih država; u Hrvatskoj, primjerice, projekt Iskopavanja, u Srbiji Znakovito, no ti su radovi uglavnom bili usmjereni samo na lokalni kontekst. Htio sam napraviti nešto što bi objedinjavalo sve, jer u to vrijeme to je ipak bila jedna država, te povezati te projekte u cjelinu, proširiti ih i produbiti, kaže Ranković.

Istraživački pristup

Suradnju je ostvario i s Antonijem Karačem, a poseban problem, pojašnjava dalje, »bio je što kod projekata poput Znakovito često nije bilo navedenih autora, godina nastanka i drugih ključnih podataka, pa je stoga njihov pristup, koji je uključivao je traženje autora, datuma nastanka, okolnosti te svrhe, ipak nešto »dublji, istraživački, informativniji«.

– Kao što se može vidjeti i na izložbi, naš projekt ima i edukativnu dimenziju. Znakovi koje prikazujemo karakteristični su za razdoblje od 1950-ih do kraja 1980-ih, a odlikuju ih čiste forme, simbolička snaga i izravna komunikacija.

Naravno, lokalni kontekst dodaje svoje – možda se može reći da su naši oblici nešto više »organski« od strogih, geometrijskih formi koje su dominirale u tadašnjoj Švicarskoj ili Njemačkoj. U nekim je slučajevima prisutan i utjecaj folklora, pogotovo kod autora poput Miloša Čirića ili Milana Vulpea, koji su pripadali starijoj generaciji dizajnera formiranoj u pedestima i šezdesetima. Promjene u tehnologiji također su bitno utjecale na vizualni jezik i metode rada.

Danas je, primjerice, konstrukcija loga više estetski moment, dok je nekada bila nužan tehnički alat — pomagalo za ručnu izvedbu na velikim površinama. I sam Miloš Čirić rekao kako je konstrukcija znakova zapravo gradnja forme, što savršeno sažima njegov pristup, kaže Ranković.

Dizajn – estetski i vizualni izraz društva / Foto MARKO GRACIN

Kako napominje, na izložbi surađuju s Muzejom grada Rijeke i muzejom Peek&Poke, a Muzej grada je dao doprinos u vidu devet uvećanih reprodukcija raznih glasila i brošura iz fundusa, koje su postavili u formi postera, kao i s dvadesetak predmeta iz Peek&Pokea na kojima su vidljivi logotipi iz tog razdoblja – na ambalaži, predmetima svakodnevice i promotivnim materijalima.

– Sve to čini jedan širi, slojeviti pogled na dizajn u Jugoslaviji, ne samo kao estetiku, nego i kao vizualni izraz društva u tranziciji, industrijalizaciji, modernizaciji i ideološkom okruženju koje je proizvodilo jedinstvenu i prepoznatljivu vizualnu kulturu, ističe Ranković.

Oblikovanje scene

U odnosu na prvo izdanje knjige koncept nove knjige pod nazivom »Yugo.Logo 2«, bitno se promijenio, kaže Antonio Karača, koji je s Rankovićem koautor knjige i izložbe te napominje kako je »prva knjiga bila je organizirana po industrijama, a sada je odlučeno da se logotipi sistematiziraju prema obliku – logotipu, monogramu i simbolu, s osim toga, u knjigu je uključen i iznimno vrijedan dokument: izvorni brand book za Zimske olimpijske igre u Sarajevu 1984. godine«.

– U objema knjigama dokumentirano je 630 znakova i preko 140 autora, i stalno otkrivamo nove. Neki su nam se javili naknadno, poput Miljenka Bublića, koji je radio logotip za Mikronik.

Zanimljivo je i to da su mnogi znakovi nastajali unutar tvornica, a inženjeri, dizajneri, arhitekti često su sami radili i logotipe. Autorica ima, ali znatno manje te radimo na tome da ih istaknemo.

Sad razmišljamo o velikoj knjizi za koju bismo uzeli pauzu od godinu-dvije, i napravili izdanje s fotografijama znakova u stvarnome prostoru, ali i s više fokusa na same autore, jer nisu samo radili znakove, oni su oblikovali cijelu scenu.

Ono što nas najviše motivira je upravo ta mogućnost da povežemo znak, autora i kontekst — industrijski, društveni, kulturni — jer se tek tada u potpunosti razumije vrijednost i značenje ovih vizualnih identiteta. Ovo nije samo knjiga o dizajnu, već i dokument jednog vremena, načina rada, industrijske logike i vizualne pismenosti koja je i danas itekako relevantna, zaključuje Karača.

Izložba se može posjetiti sve do 1. kolovoza, a zatim od 1. do 20. rujna.