Snimio Darko JELINEK
U stanju izloženosti, otvorenosti, ranjivosti i zdvajanja Nives Kavurić-Kurtović je svoje biće i svoje tijelo pretvorila u medij i instrument prijenosa unutrašnje seizmografije jednog od najpoetičnijih, najreskijih, emocionalno lucidnih i u svojoj umjetničkoj konfesiji neporecivih opusa u hrvatskoj likovnoj umjetnosti – kaže Margarita Sveštarov Šimat
Njezin je cilj bio naseliti se u procijepu smisla i besmisla. A to je opasno življenje. Stoga nema ni objašnjenja ni razrješenja ovoga svijeta. Rješenja se ne traže. Ničeg konačnog ovdje nema – citat je povjesničara umjetnosti Ive Šimata Banova postavljen na samom pragu umjetničkog svijeta Nives Kavurić-Kurtović, umjetničkog svijeta u koji će kročiti posjetitelj Galerije Klovićevi dvori.
Do kraja mjeseca tu je postavljena njena izložba »Putovanja zakutcima trajanja (uvijek u zavoju)« koju potpisuju Koraljka Jurčec Kos, Danijela Marović i Margarita Sveštarov Šimat.
Iako su autorice postava izabrale dvjestotinjak djela koja su nastajala tijekom polustoljetnog opusa Nives Kavurić-Kurtović, izložbu, koja se može pogledati do 26. svibnja, ipak nije najprikladnije zvati retrospektivnom.
– Retrospektivnost koju možemo pripisati opetovanom okupljanju djela Nives K.-K. tek je pojam koji uokviruje i definira izložene crteže, slike, prostirke za snove i one bolnih ravnoteža, panoptičke role života i načete, još nedovršene, blokove crteža… ukazujući na njihovo prepletanje i sukcesiju, razilaženje i ponovno susretanje – piše u tekstu kataloga izložbe Margarita Sveštarov Šimat ne dovodeći u pitanje neprikosnovenost organičkog kontinuiteta rukopisa ove umjetnice.
Slično razmišlja i druga autorica izložbe – Koraljka Jurčec Kos – koja ističe da je postav diskretno slijedio kronologiju, oslanjajući se na faktografiju, no ponajprije je želio ponuditi novo čitanje ovog jedinstvenog umjetničkog rukopisa koji počinje od šezdesetih godina prošloga stoljeća, još od doba Akademije likovnih umjetnosti i Majstorske radionice Krste Hegedušića, od uvjetno rečeno nadrealističke poetike, materičnosti, informela, ciklusa, »zarolanih« i omotanih tokova svijesti, do svojevrsnih zaključaka naznačenih u velikim formama i uljima na platnu nastalih od 2006. do danas.
U svom tekstu Sveštarov Šimat nadahnuto, gotovo poetski, osluškujući ritam ciklusa autoričina stvaralaštva, prolazi kroz desetljeća njezina opusa, od početničkih djela do današnjih ostvarenja, nazivajući je ustoličenom maticom svojih umjetničkih košnica.
– Poetičnost i filozofičnost, psihizam i duhovnost slike i u njima pripojene literarne didaskalije Nives K.-K. potakle su najljepše ispisane sintagme, naglašava Sveštarov Šimat tvrdeći da se tu radi o »ozbiljnom i radosnom štivu«.
Nives Kavurić-Kurtović rođena je u Zagrebu 1938. godine gdje je na Akademiji likovnih umjetnosti diplomirala grafiku u klasi Frane Baće 1962. godine, a samostalno je počela izlagati već godinu kasnije. Surađivala je pri Majstorskoj radionici Krste Hegedušića od 1962. do 1967., a poslije 1971. bila je aktivna je članica Galerije Forum. U statusu samostalne umjetnice djelovala je do 1983. kada je postala profesoricom na zagrebačkoj ALU. Redovna je članica HAZU-a od 1997. godine. Više puta studijski je boravila u izabranim gradovima, ishodištima umjetničkih mijena i pravaca (europskim i američkim), te primila brojne nagrade i priznanja u Hrvatskoj i inozemstvu, održala brojne samostalne i skupne izložbe.
Jedan od posebno sugestivnih natpisa je »nadvikana uvijek, uvjerena nikad« koji sjajno reflektira njezin umjetnički senzibilitet. Poigrava se slikarica i jezikom baš kao i linijom i bojom – »udahni, predahni izdahni i na koncu usahni bez uzdaha i konačno dotakni šutnju «.
Posebno mjesto na izložbi imaju role – »Zarolan životom ili Rolada življenja« dva su rotulusa ili svitka u visini naravne veličine ljudske figure s više od trideset metara dužine, nastalih 1982. i 1983. godine. To su – ističe autorica teksta – »crtačke egzekucije mitskog ili bilblijskog postojanja, panoptičke i prepletene alegorijskim smislom«. S rolama se istodobno pojavljuju i »prostirke naslikane na opuštenom nezategnutom platnu kao zasloni, zastave i monumentalni crkveni barjaci«.
– U stanju izloženosti, otvorenosti, ranjivosti i zdvajanja Nives Kavurić-Kurtović je svoje biće i svoje tijelo pretvorila u medij i instrument prijenosa unutrašnje seizmografije jednog od najpoetičnijih, najreskijih, emocionalno lucidnih i u svojoj umjetničkoj konfesiji neporecivih opusa u hrvatskoj likovnoj umjetnosti, tvrdi ova vrsna poznavateljica opusa Nives K.-K. svjesna da njezina djela izazivaju ili otpor ili neodoljiv poriv da uranjanjem.
Potonje je poziv na putovanje zakucima Nivesinog trajanja u koje, kako ona kaže, »valja uroniti, okupati se u propuhu misli i izaći čist« ili bar čistiji. Nije li to i smisao umjetnosti, odnosno recepcije umjetničkoga djela?
