RIJEKA  U organizaciji galerije SIZ u Malom salonu otvorena je međunarodna izložba »U mojoj zemlji palme rastu« na kojoj je predstavljeno 16 umjetnika: Ante Brkan, Marcel Broodthaers, Nemanja Cvijanović, Kris Dittel, Marcus Doyle, Igor Eškinja, Sanja Iveković, Igor Juran, Feđa Klarić, David Maljković, Dan Moynihan, Hélio Oiticica, Mark Požlep, Joanna Rajkowska, Božidar Rašica i Tanja Vujasinović. 

   Kustosicu izložbe Irenu Borić zanimalo je na koje se načine jedan banalan i u različitim medijima često eksploatiran motiv može koristiti u suvremenoj umjetnosti i kakva značenja konotira unutar tog konteksta, a predstavljeni radovi pokazuju čitav niz mogućih interpretacija. 

   Tako se primjerice u radu Nemanje Cvijanovića »Plan B – Arapski nacionalizam nije dobar za plan A« palma i ne vidi, već futurizmom inspiriran tipografski plakat prikazuje eksploziju uzrokovanu napalmom čime se umjetnik posredno dotiče ekonomske eksploatacije palminog ulja za potrebe ratne industrije. 

   Svojevrsna trodimenzionalna razglednica »Pozdrav s Jeruzalemske avenije« poljske umjetnice Joanne Rajkowske donosi priču o velikoj umjetnoj palmi u centru Varšave koja je kao umjetnička instalacija na to mjesto postavljena 2002. godine. Biljka očito ne pripada mjestu na kojem se nalazi i potakla je brojne debate o javnom prostoru. No, isto tako u proteklih je dvanaest godina postala i spomenik s kojim se identificiraju ugrožene društvene skupine, birajući baš palmu kao mjesto pred kojim izražavaju nezadovoljstvo i održavaju demonstracije. 

   S idealiziranom slikom palme na otoku sreće igra se slovenski umjetnik Mark Požlep koji kamerom bilježi vlastitu akciju »Whatever Happend to Major Tom«. Akciju koja počinje kupnjom brodića u Hamburgu, a završava sadnjom palme na otočiću Školjić, prati čitav niz administrativnih prepreka koje je do ostvarenja tog cilja morao savladati, a palma mu na tom putovanju postaje suputnica i supatnica. 

   Izložba je nazvana prema stihu pjesme »Marginalia II« brazilskog glazbenika Gilberta Gila koji 1968. u vrijeme vojne diktature Brazil opisuje kao zemlju na kraju svijeta u kojoj rastu palme, a snažni vjetrovi donose glad i strah od smrti. Isti taj stih Gil je preuzeo iz »Pjesme o egzilu« Antonija Goncavlesa Diasa, predstavnika vala brazilskog romantizma kod kojega motiv palme predstavlja nestvarnu, idealiziranu sliku zemlje snova i posve je drukčijeg značenja. 

   U zemljama gdje palme ne rastu, tropska biljka jednako tako može asocirati na egzotične krajeve, ali kao strani element u novoj okolini može postati nositelj i čitavog niza drugih značenja, asocirajući probleme dislokacije, migracija, izbjeglištva, očito različitog i neprilagođenog uljeza. 

   Izložba će biti otvorena do 21. lipnja.