Izložba "Višeglasja"

Saša Šekoranja: Staklenici kao inkubatori ljubavi

Maja Hrgović

Puna iznenađenja, izložba predstavlja goleme »oblake« isprepletene od grančica, trodimenzionalne herbarije u obliku stožaca i kocaka; aranžmane koji produžetak dobivaju u minimalističkim crtežima na zidu, dok su neke prostorije pretvorene u male cvjećarnice



ZAGREB U percepciji kulturne javnosti Saša Šekoranja je postao nerazdvojiv od svoje grandiozne strasti prema cvijeću. Njegova samostalna izložba, kojom Muzej za umjetnost i obrt »pokriva« advent, veliko je i profinjeno slavlje te strasti.


Izložba se zove »Višeglasja«, otvara se danas i traje sve do 26. siječnja, a pratit će je niz zanimljivih kreativnih radionica koje će biti usuglašene i s adventom i sa Šekoranjom – izrađivat će se predmeti od cvijeća, herbariji, kolači, ukrasi za bor… 


   Izložbu smo jučer obišli zajedno s umjetnikom i kustosicom Arijanom Koprčinom, koja kaže da je ovo MUO-ov prvi pokušaj objedinjavanja specifičnog autorskog koncepta s duhom adventa. 


  Tri segmenta




Šekoranjin dinamični umjetnički dijalog s biljem, prenesen u muzejski prostor, uobličen je kroz instalacije, radove u kombiniranim tehnikama, crteže i slike. Vođen idejom prenošenja cvjetne livade u zatvoren izložbeni okvir, Šekoranja »slika cvijećem«, unosi svježe bilje u muzej i ostavlja ga da propadne, prepušteno razvoja njegovog životnog ciklusa. 


   – Izložba ima tri segmenta, zaokružena prema temama staklenika, herbarija i cvjećarnice. Staklenici me privlače i svojim konstrukcijama i svrhom, oni su inkubatori ljubavi – kaže Šekoranja, koji je naslov ove izložbe preuzeo iz pjesme Luka Paljetka koja govori o bilju, ljubavi, umjetnosti prirode. 


   Puna iznenađenja, izložba predstavlja goleme »oblake« isprepletene od grančica, trodimenzionalne herbarije u obliku stožaca, kvadara, kocaka; zatim aranžmane koji produžetak dobivaju u minimalističkim crtežima na zidu, dok su neke prostorije pretvorene u male cvjećarnice. U jednoj od njih nalazi se samo pelud otpao preko ruba velikih vaza koje su potom uklonjene, tako da su od njih ostali samo ti cvjetni, žuti »duhovi«.   

Branje kao performans


– Dok Šekoranja crta ili slaže to »savršeno nesavršeno« bilje oko sebe, on kao da ne zna gdje će sve to završiti, kada će stati, čini se kao da se sve događa samo od sebe dok on čeka onaj trenutak kad će se sve složiti u nekom začudnom skladu – ovako Vjera Bonifačić iz MUO-a opisuje Šekoranjin način slaganja instalacija. 


   On sam ispričao je kako izgleda početna faza rada s cvijećem. 


   – Bilje berem posvuda, izvan grada. I to branje na neki način prerasta u performans, ljudi reagiraju kad me vide kako teglim te goleme naramke granja, promatraju i čude se, komentiraju – rekao je Šekoranja. 


   Saša Šekoranja rođen je 1973. u Zagrebu gdje je diplomirao na Akademiji likovnih umjetnosti i od 1997. član je Hrvatskog društva likovnih umjetnika. Bavi se slikarstvom, dizajnom cvijeća, kazališnim scenografijama, fotografijom.