Ciklusom skulptura u Galeriji Pasaž riječkoj se javnosti nedavno otvorenom izložbom pod nazivom »Remains (Of our day)« predstavio autor Miodrag Perić koji dekontekstualizirajući različite stare predmete, kako sam kaže, »istražuje odbačenu prošlost, depersonalizaciju i socijalno raslojavanje kao ishodište suvremenog čovjeka«.

Zaboravljena prošlost

Smještajući svoj rad u suvremeni kontekst, ističe kustosica izložbe Ljiljana Karadžić, »umjetnik kreira djela, koja osim onih općih svojstava, karakterističnih za globalno društvo, a koja su posljedica ekspanzivnog tehnološkog razvoja i serijske proizvodnje (fragmentarnost, reciklaža, nadoknadivost, anonimnost, simulacija) posjeduju i specifičnu, topografsku kvalitetu koja ih otopljava i čini autentičnim«.

– Povod za ovu seriju radova je ne tako davna, ali brzo zaboravljena prošlost, zajednička svim ljudima koji su odrastali u urbanom miljeu tijekom 70-ih i 80-ih na prostoru bivše Jugoslavije, a koja je tako surovo tijekom katastrofičnih, nacionalističkih, ratnih, hiperinflatornih 90-ih potisnuta u sfere nostalgične čežnje kao metafora blagostanja i bezbrižnosti građanskog društva. Perić revitalizira to vrijeme, ali ne lamentiranjem i pasivnom, »lijepom«, intimnom, samozatvorenom umjetničkom praksom koja nudi osjećaj utjehe, pa čak i užitka, već zapitanom, aktivnom umjetnošću koja istovremeno reflektira prošlost i sadašnjost pomoću, kako to Brecht kaže, »specijalnih ogledala«, pa samim tim proizvodi i neočekivane efekte, piše kustosica.

Szilard / Galerija Pasaž

Estetska provokacija

Umjetnik, govori dalje, »dekontekstualizira predmete koji su bili statusni simboli srednje klase, ili su frekventno upotrebljavani, pa zatim potisnuti iz upotrebe tehnološki savršenijim stvarima, tako što ih skulpturalno oblikuje i dovodi u začudne relacije s formama, koje se, kako po svom porijeklu, tako i po svom ontološkom statusu, međusobno veoma razlikuju«.

– Hibridni sklopovi podsjećaju na iskopine industrijske arheologije čije funkcije tek treba rekonstruirati, ali i na baudrillardiansko rastvaranje ili gubljenje smisla u aktualnoj hiperprodukciji dirigiranih informacija koje umjetnika tjera na otpor iz pozicija medija skulpture. Tako nastaju radovi koji sadrže estetsku provokaciju (avangardnu tekovinu) koja pobuđuje otpor prilikom recepcije, što za posljedicu ima deautomatizaciju viđenja, povećanje osjetljivosti za stvari, kao i kritičko preispitivanje stvarnosti što ga čine recipijenti. Svaki komad je besprijekorno realiziran nerutinskim, nepotrošenim, tehničkim postupcima koji još uvijek odišu zadovoljstvom prepuštanja ekspresivno-manualnoj aktivnosti. Upravo takav pristup umjetnika čini da njegove skulpture iznenađuju, između ostalog, i svojom strukturalnom ljepotom, tumači Karadžić. Izložba se može pogledati još koji dan, do 29. svibnja.