Foto N. Reberšak
Ovo je prva retrospektivna izložba Edite Schubert, jedne od najvećih i najznačajnijih umjetničkih osobnosti u nas u 20. stoljeću – ističe autorica i kustosica izložbenog postava i pratećeg kataloga Leonida Kovač
Status Edite Schubert kao jedne od najsvestranijih modernih umjetnica ovih prostora u tekstu koji prati izložbu »Edita Schubert – Retrospektiva«, postavljenu u Galeriji Klovićevi dvori, čvrstim argumentima brani autorica izložbe, istaknuta povjesničarka umjetnosti Leonida Kovač i jedna od ponajboljih poznavateljica stvaralaštva ove prerano preminule likovne umjetnice čiji je cjelovit opus, gotovo petnaest godina nakon njezine smrti, prvi put izložen javnosti.
– U historiografiji hrvatske suvremene umjetnosti ime Edite Schubert vezuje se uz nekoliko trendova aktualnih tijekom 1980-ih godina. Prije svega uz pojam transavangarde, odnosno nove slike kojom se kontekstualiziraju njezini radovi velikog formata gdje je crtež voštanim pastelom izveden na glatkoj bitumenskoj podlozi nanesenoj na platno ili natron papir prekriven gazom. Prema neuobičajenim oblicima izreza slikarske podloge (kupolastom i ribolikom), autorica je te slike, nastale početkom osamdesetih, nazvala palmama i ribama – tumači Kovač razgranati inovativni umjetnički rukopis autorice koju su zvali prvom damom hrvatske avangarde.
Neo-geo
Iz njenog opusa svakako valja istaknuti i seriju prostornih instalacija izvedenih od granja, lišća, voska, bitumena, novinskog papira i kože čiju je pojavu krajem 1970-ih kritika odmah nazvala novom skulpturom. S jednom je takvom ambijentalnom skulpturom, napravljenom od organskih materijala – granja, lišća, suhe trave, stabljika i latica ruža – Edita Schubert predstavljala Jugoslaviju na Bijenalu u Veneciji 1982. godine.
– Kada je umjetnica 1986. u beogradskoj Galeriji studentskog centra izložila seriju od dvadesetak slika trapezoidnog oblika dimenzija 154 x 136 cm, izvedenih godinu dana prije sintetičkom bojom na natron papiru, njezin je rad svrstan u kategoriju neo-geo, premda su mu ishodišta bila posve drugačija od neogeometrijskog konceptualizma iniciranog slikarskim – kronološki opisuje rad Edite Schubert autorica njezine retrospektivne izložbe koja posjetiteljima nudi više od 170 eksponata u raznim tehnikama nastalih tijekom tridesetak godina stvaralaštva, obilježenog neprestanim istraživanjima različitih umjetničkih medija. Ta su istraživanja redovito rezultirala otkrićima posve originalnih tehnologija izvedbe radova, a konsekventno i invencijama novog umjetničkog jezika.
Edita Schubert rođena je u Virovitici 1947. godine. Diplomirala je slikarstvo na zagrebačkoj Likovnoj akademiji 1971. i odmah se potom zaposlila kao crtačica na Institutu za anatomiju Medicinskog fakulteta gdje je radila do konca života 2001. godine. Njezinim crtežima opremljen je, primjerice, svjetski čuveni udžbenik anatomije akademkinje Jelene Krmpotić koji je još i danas obavezna literatura studentima medicine.
Transgresija
Neposredna blizina medicinskog ozračja značajno je utjecala na njezin umjetnički izraz. Osobito su važne instalacije iz 1997. naslovljene »Uklapanje« i »Autobiografija« u kojoj priču o svom životu i radu upisuje u silikon zatvoren u prozirnost krhkih staklenih laboratorijskih epruveta.
Medicinski otisak prisutan je i na njezinom »Herbariju«. Leonida Kovač prisjeća se video-intervjua snimljenog 2000. godine u Editinom ateljeu na Zavodu za anatomiju gdje joj govori o razlozima zbog kojih je u »Herbarij« grančice lijepila flasterom.
– Rekla je da flaster ima neko drugo značenje i nasilno djeluje na prirodu, te da joj je zanimljiva bila upravo ta kombinacija nasilja i prirode. U jednom drugom razgovoru, govoreći o tim radovima izvedenim od materijala koje nije pronašla u prirodi, nego otrgnula iz nje, ustvrdila je kako se »u to vrijeme umjetnost bila potpuno sasušila u konceptu« pa je osjetila potrebu za transgresijom – »…da počnem stvarati iz propadajućeg materijala, kontra svemu tome što je usahlo i umrlo«, piše u katalogu izložbe Leonida Kovač, naglašavajući činjenicu da se ova autorica cijeli život bavila – odnosom ljudskoga bića i prirode, živog i neživog, kao i tematikom prijeteće prirodne katastrofe koju je izazvao čovjek, po čemu je Edita Schubert odavno anticipirala tematiku današnje suvremene umjetničke produkcije.
Dio djela Edite Schubert čuva se u zbirkama hrvatskih muzeja i galerija, a većina je u posjedu njezine majke i sestara. Osim poznatijih slikarskih serija, u njezinoj je ostavštini nekoliko stotina radova od kojih mnogi dosad nisu bili izlagani. Retrospektiva je pokazala da njezin opus pripada samom vrhu europske umjetnosti zadnje četvrtine 20. stoljeća.
– »Herbarij« je možda i svojevrsni manifest njezine umjetnosti koju bih nazvala aporijom o podlozi slike. Podlozi u kojoj obitava odnos tijela i vremena, koje nije ništa drugo doli beskonačni ponor što se pričinja zvjezdanim nebom. »Najbolje osvjetljenje je kad je pomrčina Sunca«, rekla mi je Edita – piše Kovač i zaključuje s reminiscencijama na posljednje susrete s umjetnicom.
– Godine 2001. Edita Schubert pristala je za Galeriju Miroslav Kraljević izvesti on-line rad. Nazvala ga je »Šetnje«. Na internetsku stranicu postavila je četiri serije fotografija u boji snimljene tijekom 2000. u šumovitim predjelima sjeverozapadne Hrvatske. Motiv koji se pojavljuje na svakoj od fotografija je staza koja vijugajući vodi izvan dosega vidljivosti. Pri dnu stranice izbornika piše »to be continued«, prigodno završava Kovač slovo o Editi Schubert, autorici čiji je opus itekako prisutan i nakon njezina tjelesnog nestanka.
Izložba Edite Schubert u Klovićevim dvorima bit će otvorena do 15. studenoga, a u poslijepodnevnim satima organizirano je svakodnevno besplatno vodstvo po izložbi.
