Ljetno vrijeme ima neku svoju poetiku, svoj ritam, simboliku te poseban smisao u kontekstu životne protočnosti. U takvome protoku, dakako, priroda i čovjek obnavljaju svoj dijalog, neki nevidljivi puls, a upravo takav osjećaj energije, pokreta i neuhvatljive vibracije života čini središte najnovijeg ciklusa radova Ambroza Orošija okupljenih u Gradskoj galeriji Crikvenica nedavno otvorenom izložbom »Ritam pulsirajuće energije« čija djela ispunjena snažnim gestualnim potezima, kontrastima i ritmom, otvaraju prostor u kojem boja, linija i struktura postaju nositelji univerzalnog, no i subjektivnog jezika.

Silnice odnosa

»Kada sagledavamo djelo Ambroza Orošija«, govori kustosica mr. sc. Jasna Rodin, »kontinuirano se nameće njegov jak gestualni potez, crtački snažna struktura i kontrastna upotreba intenzivnih boja«, stoga »i ovaj najnoviji autorov ciklus slijedi taj put te potvrđuje sve one kvalitete po kojima nam je njegovo stvaralaštvo poznato«.

– Slikar se na taj svoj kreativni put otiskuje neopterećen rezultatima svakog pojedinog uratka, pa mu je važniji sam proces ili jednostavno samo slikarstvo kao način života i razmišljanja.

Važna je naravno i neosporna kvaliteta slikarstva prožeta znanjem stečenim iskustvom tijekom godina intenzivnog rada. Autor Ambroz Oroši u svome slikarstvu teži kontinuitetu misli i prenošenju pulsa energije na platno želeći nam približiti vibracije života i uhvatiti ono nevidljivo, ali ipak prisutno.

To strujanje i silnice odnosa koje su neprimjetne tu oko nas, apstraktne su onoliko koliko god one to mogu biti, poput prijateljstva, ljubavi, mržnje, ali i zvuka glazbe, grmljavine, kiše.

Sve to provlači se u njegovim djelima i mi ih instinktivno osjećamo u toj mreži linija, površina i boja, govori kustosica te dodaje kako se »ritam stvaranja u njegovu djelu ne prekida, već uvijek dominira te se svojom dinamikom nameće određujući i artikulirajući cjelovitost likovnog opusa«.

Glede procesa rada pak pojašnjava kako u autora on »ujedinjuje poteze kista s tragovima brisanja, struganja, razmazivanja, te tako obrađene površine sadrže raskošne elemente pružajući uvid u samu energiju i ritam nastanka«.

– Raznolikom paletom umjetnik gradi izravne, guste i vizualno bogate strukture apstraktne pojavnosti, najčešće oslobođene značenja. Figuracija se pojavljuje, međutim ona je uvijek u službi likovnosti upletena u tkivo linija i slobodnih oblika.

Prikazane su frekvencije prirode, predmeta, stvarnosti oko nas, apstraktni doživljaj umjetnika predstavljen po važnosti i utisku koje one ostavljaju na promatrača.

Ono najdojmljivije je impresivan i raznolik raspon elemenata; u simbiozi suglasja oni tvore nestvaran prizor, strastven i pun skoro taktilnih sklopova, suzvučja, svježih i zanosnih.

S pomoću njih, kao i samih komponenata, ritmičnosti i tonova, oslikana je struktura djela koja nam govori jezikom univerzalnim, ali i subjektivnim, tumači Rodin i dodaje da »poništavajući formalna ograničenja, motivi posjeduju svoju stvarnost unutar koje se sažima i taloži emocija neke druge pojavnosti i izmaštanog gledišta«.

Asocijativni niz

U najnovijim radovima, tumači dalje, »kolorizam sve češće ustupa mjesto crno-bijelom rasponu, premda je i ovdje njegova redukcija rezultirala bogatstvom sivih tonova i intenzivnošću grafizma«.

– Koliko god slobodan i raskošan u boji, toliko je autor odvažan i neposredan u novom pristupu te on vrlo suvereno i znalački iz crnih akcenata izvlači dinamiku i pokret nekih novih i zanimljivih formi.

Same bjeline dovoljno su samostalne i prostrane da unose red i dubinu prikaza, a opet da podupiru živi kovitlac ritmičnih elemenata. Asocijativni niz vuče nas da tražimo u njima urbane motive industrijskih postrojenja, apokaliptičke gradove, rastočen prikaz ulica ili riva razbijenih morskim valovima.

Osim samih vizualnih vrijednosti, slike proizvode začudnu akustičnu notu, te imamo osjećaj šuma i zvukovnog pandana boja i tonova koje likovnost proizvodi. Sama apstrakcija kao da je rezultirala tonovima neke čudne, samo njemu poznate glazbe, uprizorenih riječi ili rečenica pretvorenih u tajanstvene kodove, zaključuje Rodin.

O umjetniku

Autor Ambroz Oroši rođen je 1958. u Prištini. Diplomirao je 1984. na Akademiji likovnih umjetnosti u Prištini, na Odsjeku grafike, u klasi prof. Zorana Jovanovića. Tijekom 1980-ih te do 2004. bavio se pedagoškim radom u osnovnim školama u Novom Vinodolskom, Bribiru, Crikvenici i Senju.

Sudjelovao je na brojnim samostalnim i skupnim izložbama, likovnim susretima i kolonijama u zemlji i inozemstvu. Za svoj rad dobio je više nagrada i priznanja. U svome radu bavi se različitim likovnim tehnikama: akrilom, akvarelom, pastelima, temperom, uljanim bojama, kolažom, olovkom, ugljenom, tušem, laviranim tušem i kombiniranim tehnikama.

Uz slikarsko-izlagačku i pedagošku djelatnost, bavi se grafičkim dizajnom, ilustracijom, raznim likovnim rješenjima. Član je HDLU-a Rijeka od 1985. godine, a živi i radi u Crikvenici.