Kontradikcije i konflikti

U riječkom MMSU otvorena izložba o ožiljcima što su ih 90-e ostavile na generacijama koje su njima stasale

Davor Mandić

Foto Sergej Drechsler

Foto Sergej Drechsler

Inicijator izložbi bio je Slaven Tolj, kojemu su se svi na otvaranju zahvalili, počev od Janke Vukmir, koja je kurirala izložbu



Kada u obilasku izložbe “90e: Ožiljci”, prije njena službenog otvorenja u Muzeju moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci, pitamo kustosicu Janku Vukmir što iz ove izložbe možemo naučiti o 90-ima, ona kao iz topa, ali ne onog ratnog, ispaljuje: “Da ih nismo dobro ‘odradili'”.


Jedni su, kaže Vukmir, bili naivni, drugi su bili pohlepni i mislili da će sve biti njihovo, jedni su očekivali pomake na bolje, ali se oni nisu dogodili, drugi su konačno mogli početi putovati…





Izložba zahvaća prostor srednje i istočne Europe, nije historijski pregled, već je složena asocijativno i otvara brojne teme i komplekse, od kojih se nas dojmio kompleks mobilnosti, koji nam Vukmir vrlo plastično predočava kada govori o izbjeglicama, ali i svim vrstama migranata generiranim od pada Berlinskog zida naovamo.


“Netko je mogao, a netko je morao”, kaže Janka Vukmir.


Prohodna izložba


Izložba uključuje radove 32 umjetnika ponaosob, ali 30 kataloških jedinica, jer neki su umjetnici u grupama. Umjetnici dolaze iz 17 država, a na izložbi je ukupno 42 rada. Ova statistika zapravo želi uputiti na puno veću ambicioznost ove izložbe, čiji je koncept osmišljen prije pet godina.


Izložba je trebala biti jedan od ključnih događaja programskog pravca “Doba moći” Europske prijestolnice kulture, no pandemija i sve s njom povezano i nepovezano utjecalo je na to da se od početnog koncepta, koji je uključivao umjetnike iz 80 zemalja i koji je trebao zahvatiti prostor do centralne Azije, na koncu moralo odustati.


Foto galerija: Izložba "90e: Ožiljci" u riječkom MMSU Foto: Sergej Drechsler


Inicijator izložbe bio je Slaven Tolj, kojemu su se svi govornici na otvaranju zahvalili, počev od Janke Vukmir, koja je u svome obraćanju pojasnila da je izložba naslovljena “Ožiljci” zato što su 90-e ostavile jasne ožiljke na generacijama koje su u njima stasale.


Izložba je tjeskobna, rekla je Vukmir, no ima radova koji su temi pristupili humorno, duhovito, pa poziv na uživanje u izložbi nije deplasiran.



– Sve teme korupcije, privatizacije, lopovluka, nesolidarnosti, rad žena i umjetnika, siromaštvo, kulturne infrastrukture, nacionalizam… Sve to i više od toga je obuhvaćeno – rekla je Vukmir, zahvalivši se posebno još i Kori Girin te Tomislavu Paveliću, od kojih je potonji ponajviše zaslužan za to da je izložba prohodna.


Iste večeri i na istome mjestu, samo kat niže, otvorena je i gornjoj izložbi kompatibilna “Arhiv kao memorijski konstrukt”, zajednička izložba Sandra Đukića i Bojana Salaja, kustosice Lane Lovrenčić, koja je također dugo realizirana, više od četiri godine, i opet na inicijativu Slavena Tolja.



Kako je rekla Lovrenčić, izložba je rezultat projekta promišljanja sudbine generacije koja je 90-ih stasala, trebala krenuti na put (umjetničke) afirmacije, no u tome je osujećena.


Od utopije do distopije


Sandro Đukić je upravo taj primjer, a u svome govoru pred publikom u MMSU-u, koja se okupila u zavidnom broju s obzirom na temperature i epidemiološke mjere, rekao da mu se čini da bi njegov rad mogao biti okarakteriziran konceptom “od utopije do distopije”.


Nova ravnateljica MMSU-a Branka Benčić govorila je o promjenama termina i okolnostima izložbe, rekavši da je na koncu izložba ipak realizirana, jer se od 90-ih moglo naučiti i upravljati projektima u kriznim dobima.


Foto Sergej Drechsler


 


Prema njenu kazivanju, cjelovit pogled na 90-e je nemoguć, pa je tako i ova izložba samo jedan od mogućih pogleda.


Ona, kako je to istaknula Benčić, govori o različitim društvenim, kulturnim, ekonomskim i inim kontekstima posljednjeg desetljeća 20. stoljeća u istočnoj i srednjoj Europi, u kojima prepoznajemo diskontinuitete, kontradikcije i konflikte.


Izložbu je otvorio novi riječki gradonačelnik Marko Filipović, prisjetivši se u kontekstu 90-ih i vlastita oca, koji je radio u tvornici “Rikard Benčić”, a koja je sad, eto, doživjela tranziciju u art-kvart.



– Rijeka je grad koji vjetrovi povijesti nisu mazili, a posljedice osjećamo svi – rekao je Filipović i uz poruku da će tek vrijeme pokazati jesmo li se od 90-ih kretali u dobrom smjeru, pozvao na razgled izložbe koja će u MMSU-u biti postavljena do 27. rujna tekuće godine.