Zahvaljujući velikoj donaciji vizualnih identiteta i plakata za široku paletu naručitelja, autora Miltona Glasera (1929. – 2020.), njujorške zaklade Aliis Inserviendo Consumor Foundation (AIC FOUNDATION INC.), trima institucijama: Udruzi bivših učenika ŠPUD-a Zagreb – UBU, Muzeju za umjetnosti i obrt te Muzeju suvremene umjetnosti, ove će jeseni zajedničkim izložbenim programom od rujna do listopada u Zagrebu biti obilježena godišnjica smrti jednog od najznačajnijih i najutjecajnih svjetskih dizajnera. Radovi Miltona Glasera zagrebačkoj su publici ranije predstavljeni izložbom u Galeriji suvremene umjetnosti 1979. godine (crteži, plakati, omoti ploča i dr.) te izložbom »Drawing is Thinking« 2015. godine (crteži i ilustracije) u Izložbenom salonu »Izidor Kršnjavi«.

Kako se navodi u najavi, Milton Glaser sklanjao se od ideje da ga se definira i on je za dizajnere i umjetnike prvenstveno stručni uzor, netko čiji se jedinstven rad ne može zaobići u praksi jer je na samom vrhu dizajnerskog promišljanja, likovne estetike i specifičnog umjetničkog senzibiliteta, i najvažnije, to je rad koji odmah priraste srcu. Naziv njegova njujorškog studija »Art is Work« govori sam za sebe, ili citati »Reci istinu« i »Manje nije nužno više«, samo su neki od mnogih Glaserovih zapisa i promišljanja kojima pokreće ponajprije onu najmlađu publiku, svoje studente, dok je njega rad sa studentima pri School of Visual Arts držao budnim i živim u svakodnevnom stvaralaštvu.

Milton Glaser / Foto WIKIPEDIA

Ikonički logotip

Njegov pak ikonički logotip »I Love New York« ili plakat za Boba Dylana čine ga prepoznatljivim široj javnosti već desetljećima.
– Stoga je od velikog značaja da upravo sinergijom najstarije obrazovne umjetničke institucije i dva iznimno važna muzeja u Hrvatskoj, te međusobnom potporom u postpotresnoj situaciju u gradu Zagrebu, predstavimo javnosti donaciju radova Miltona Glasera za koju nas je zadužila AIC fundacija, a posebice naporom njezinih predstavnika Krešimira Penavića i Mirka Ilića koji je i stručni suradnik na projektu, a veći dio donacije je i osobno predao ovo ljeto. Organizatori projekta i izložbi su ISO – Izložbeni salon »Izidor Kršnjavi«, Škola primijenjene umjetnost i dizajna, UBU, Botanički vrt PMF-a, Muzej za umjetnost i obrt te Muzej suvremene umjetnosti, a kroz tri izložbe domaća publika moći će se upoznati s preko 80 reprodukcija plakata selektiranih iz Glaserovog velikog opusa plakata, 80 izvornih plakata iz donacije s velikim brojem plakata tematski vezanih za škole i fakultete te s više od 100 dizajnerskih minijatura (poput memoranduma, posjetnica…) iz vizualnih identiteta koje je kreirao za niz prvenstveno američkih tvrtki i institucija – od korporacija poput DC Comics do njujorških restorana i dobrotvornih organizacija – ističe se u priopćenju.

Jedinstvena pojava

Kako je u tekstu za Dizajn.hr 2015. pisao Bojan Krištofić, Milton Glaser potpuno je jedinstvena pojava među živućim stvaraocima u domeni dizajna i primijenjene umjetnosti. Riječ je o rijetko plodnom i raznovrsno profiliranom dizajneru vizualnih komunikacija, crtaču, grafičaru, ilustratoru, ukratko – intelektualcu koji je desetljećima živio i djelovao po svojoj staroj maksimi »umjetnost je rad«, vrednujući nepretenciozno svoj ogroman doprinos razvoju struke zdravorazumskom, egalitarnom terminologijom.
– Milton Glaser na globalno viđenje dizajna druge polovice dvadesetog stoljeća nije utjecao samo vlastitim vizualnim radom, nego i specifičnom filozofijom profesije, za neke prije svega na taj način. U mnogobrojnim intervjuima, predavanjima i nekoliko knjiga, on je za generacije mlađih kolega predstavljao, i još uvijek predstavlja, živi dokaz da se na međunarodnom tržištu dizajna može (pre)živjeti i istodobno biti iskreni idealist, bez trunke cinizma u javnim nastupima, bez fige u džepu i bez kompromitiranja vlastitog rada, štoviše demistificirajući ga ne kao umjetnost, nego baš kao rad, predan i dugotrajan.

Donirani plakat Miltona Glasera

Naravno, danas su vremena potpuno drukčija nego 1954. kada je Milton Glaser zajedno s kolegama Seymourom Chwastom, Reynoldom Ruffinsom i Edwardom Sorelom osnivao mitski Push Pin studio; a mukotrpan rad nipošto ne garantira uspjeh i lovorike, pa bi se Glaserov romantični pristup dizajnu gotovo mogao i objesiti o klin kad iza njega ne bi neprekidno stajalo ono je što naposljetku jedino važno, a to je kvaliteta. Kvaliteta estetike i semantike, funkcije i metodologije, kao i intelektualna i duhovna kvaliteta, u Glaserovom se opusu skladno prožimaju, tvoreći autentični kreativni korpus bez neočekivanih iskliznuća, no velike rukopisne dosljednosti.
Stupajući na američku dizajnersku scenu u vrijeme neposrednog poraća, kada je internacionalni stil visokog modernizma bio na prezrelom vrhuncu, Milton Glaser i njegovi kolege bili su neki od prvih nonšalantnih glasova nadolazećeg postmodernizma, obilno se napajajući kako na europskim izvorima, tako i na predratnoj američkoj tradiciji art decoa, koja je obilježila rano razdoblje masovne industrijalizacije. No, za razliku od dokone ekskluzivnosti art decoa i asketske inkluzivnosti modernizma Bauhausa, koje je američko tržište u vrijeme Glaserovih početaka transformiralo u idealan obrazac masovne proizvodnje i potrošnje, njegov se svjetonazor odlikovao neopterećenom i zaigranom maštovitošću, kao i neograničenim autorskim slobodoumljem i fleksibilnošću forme.

Milton Glaser: »The Landscape«, 1966.

Školovanje u Italiji

Slobodoumnost se ogledala prvenstveno u Glaseru imanentnom kulturnom kozmopolitizmu, vjerojatno stečenom odrastanjem u New Yorku i postdiplomskim školovanjem u Italiji, u Bologni. Tamo mu je mentorom bio Giorgio Morandi, slikar i grafičar, osebujan umjetnik silom prilika mjesta i vremena smješten u rani, sezaneovski ili fovistički modernizam, u biti bezvremeni stvaralac kod kojeg je Glaser upijao vječne zakonitosti izražavanja slikom. Logično je zaljučiti da su ga u Italiji obuzeli i renesansni utjecaji, od kojih je baštinio profinjeni osjećaj za kompoziciju, kolorizam i liniju, kao i štovanje arhetipskih tema i motiva koje je u kontekstu dizajna i primijenjene umjetnosti izražavao vrlo brižljivo i promišljeno, poput akta, pejzaža i slično. S druge strane, Glaserov drugi veliki priznati i posredni učitelj, Pablo Picasso, primjećuje se u dizajnerovoj nepomućenoj sposobnosti življenja na sceni i prilagođavanja konteksta sebi, a ne sebe kontekstu. Milton Glaser ne krije da uživa u pozornosti koju potiče i odobravanju svoga rada, no sve to doživljava kao priliku za daljnji, još slojevitiji i još kompleksniji rad, no isključivo pod vlastitim uvjetima. U tom smislu, i usprkos neprijepornoj univerzalnosti svog najboljeg rada, Glaser je distinktivno američki dizajner, manifestacija onog najvrednijeg u kulturi rođenoj na zasadama Starog svijeta, sa specifičnim shvaćanjem demokracije i vjerom u racionalizam kao jamac dugotrajnog napretka. Ta vrst kozmopolitskog racionalizma u kombinaciji s intuitivnim shvaćanjem svojih najdubljih kulturnih korijena pružila je Glaseru plodno tlo za razvijanje prepoznatljivog vizualnog jezika kojem je u temelju jedan sveobuhvatni fenomen – crtež, osvrnuo se Krištofić.

Jedan od doniranih plakata

Razvijanje motiva crtežom

Kako nadalje navodi Krištofić, najpoznatiji primjeri dizajna Miltona Glasera, među kojima prednjače plakati i žanrovi srodni plakatima (naslovnice i ovici knjiga, novinske ilustracije i sl.), te vizualni identiteti, svoju osnovu gotovo uvijek imaju u promišljanju i razvijanju motiva crtežom, prije nego u konceptualnoj dosjetki ili stalnom logičkom sustavu kojim se stvaraju pojedini radovi.
– Proces ključan za Glasera beskonačno je, intimističko skiciranje, utjelovljenje neprekidnog tijeka njegova mišljenja u koje i iz kojeg elementi dizajna ulaze i izlaze, a identiteti s kojima radi preobražavaju se snagom njegove autorske osobnosti, no nikad na vlastitu štetu; jer je Glaser u svakom trenutku svjestan zakonitosti medija u kojem radi, njegovih mogućnosti i ograničenja. Upravo je zbog te gipke prilagodljivosti i ljubavi prema pripovijedanju i komunikaciji, te uživanju u življenju baš u medijskom, a ne u nekom drugom okruženju, Milton Glaser vrhunski dizajner i ilustrator, a ne veliki slikar ili veliki umjetnik. Njegova zadrška prema bivanju umjetnikom proizlazi iz te egzaltirane uronjenosti u svakodnevicu, iz otpora hermetičnim i opskurnim opredjeljenjima, iz sušte potrebe komuniciranja originalnim i univerzalnim simbolima koji će istodobno odražavati njegovo i svačije drugo iskustvo svagdanje – napisao je Bojan Krištofić.