U prostoru Muzeja grada Rijeke – Kockica u utorak navečer otvorena je retrospektivna izložba Ksenije Mogin “Sve su moje slike dnevnici” u organizaciji Društva povjesničara umjetnosti Rijeke.

Izložba donosi cjelovit pregled jednog od najdosljednijih i najintimnijih slikarskih opusa, onog Ksenije Mogin, od kraja 1970-ih do danas.

Otvorenju su prisustvovali brojni akteri riječke umjetničke scene, od generacije sedamdesetih i osamdesetih godina do mlađih autora i studentica Akademije primijenjenih umjetnosti, što je, kako je istaknuo ravnatelj Muzeja Mladen Urem, dalo večeri posebno simbolično značenje.

– Večeras su ovdje brojni akteri riječke likovne scene od sedamdesetih i osamdesetih do danas. Gledajući kako ljudi dolaze, imao sam osjećaj kao da se na trenutak vraćaju osamdesete – za mnoge od nas možda i najljepše godine – rekao je Urem, podsjetivši na kontinuitet riječke scene i na činjenicu da su mnogi od prisutnih upravo kroz novinske prikaze i kritike tih godina prvi put javno artikulirali svoj rad.

Urem je naglasio kako se u radu Ksenije Mogin prepoznaje rijetka kombinacija nenametljivosti i trajne prisutnosti.

– Iako nikada agresivna u nastupu, Ksenija Mogin je trajno prisutna u našem likovnom životu. Kada danas gledamo njezin rad, jasno osjećamo kontinuitet koji traje više desetljeća. U tim se radovima vidi respekt prema slici, prema mediju, ali i prema vlastitom unutarnjem svijetu – kazao je te dodao da bi se njezin rad bez ikakvih skrupula mogao predstavljati i izvan Hrvatske.

Predsjednik Društva povjesničara umjetnosti Rijeke Berislav Valušek smjestio je izložbu u širi kontekst intenzivne izdavačke i izložbene djelatnosti Društva posljednjih godina, naglasivši kako retrospektiva Ksenije Mogin predstavlja jedan od ključnih projekata tog kontinuiteta.

– U posljednjih nekoliko godina svjedočimo snažnom zamahu u izdavaštvu i predstavljanju monografija povjesničara umjetnosti i umjetnika, ne samo u Rijeci nego i u nacionalnim i međunarodnim sredinama. Ova retrospektiva i prateća monografija Ksenije Mogin prirodan su i važan dio tog procesa – rekao je Valušek te dodao kako se ne smije zaboraviti ni autoričin dugogodišnji angažman u visokoškolskom obrazovanju, od Pedagoške akademije do Akademije primijenjenih umjetnosti.

Kustosica izložbe i autorica monografije Jolanda Todorović objasnila je kako je izložba nastala kao logičan nastavak višegodišnjeg zajedničkog rada s umjetnicom.
– Pisanje monografije, na kojem smo Ksenija i ja radile gotovo četiri godine, prirodno je vodilo prema potrebi da se taj cjeloviti opus sagleda i prostorno. Shvatile smo da retrospektivna izložba nije dodatak knjizi, nego njezin prostorni ekvivalent – istaknula je Todorović.

Izložba započinje ranim crtežima i studijama nastalim tijekom studija na Akademiji likovnih umjetnosti u Ljubljani, utemeljenima na konstruktivističkom nasljeđu, a zatim prati razvoj prema apstraktnoj ekspresiji, lirsko-nostalgičnim ciklusima Spomenara, ambijentalnim postavama Rasprodaje prošlosti te kasnijim radovima koji se poigravaju rubom kiča i intimne ironije.

– U svijetu buke, tehnologije i stalne vanjske stimulacije, Ksenija uporno zagovara tišinu. Dijalog sa samom sobom, introvertiranost i povlačenje u unutarnji prostor temelj su njezina slikarstva. Svaki ciklus povezan je sa životnim iskustvom i osobnim rastom – rekla je Todorović, dodavši kako se izložba može čitati poput književnog djela, od lirskih šapata poezije do težine sumornih romana.

Na samom kraju večeri kratko se obratila i sama umjetnica Ksenija Mogin, zahvalivši svima koji su sudjelovali u realizaciji izložbe i monografije, kao i publici koja je u velikom broju ispunila muzejski prostor.

Izložba “Sve su moje slike dnevnici” ostaje otvorena do 20. siječnja 2026. godine, a može se razgledati u radno vrijeme Muzeja grada Rijeke. Retrospektiva ne donosi samo pregled bogatog i raznolikog opusa, nego i rijedak uvid u dosljedno umjetničko promišljanje intime, trajanja i samorefleksije, onako kako ih Ksenija Mogin već desetljećima bilježi u svojim slikama-dnevnicima.