ARHIV STVARNOSTI 

FOTO Otvorena izložba Monike Moteske i Roberta Jankuloskog: Krik protiv apsurdnosti rata i pejzaži naših sjećanja

Ervin Pavleković

Foto Marko Gracin

Foto Marko Gracin

Dvoje istaknutih makedonskih autora čija je izložba otvorena u Galeriji Principij predstavljaju Sjevernu Makedoniju na 59. Venecijanskom bijenalu



Dvoje istaknutih makedonskih autora, Robert Jankuloski i Monika Moteska, koji predstavljaju Sjevernu Makedoniju na ovogodišnjem 59. Venecijanskom bijenalu, sinoć su zajedničkom novootvorenom izložbom »Arhiv stvarnosti«, u sklopu programa Riječkog festivala fotografije PHOTORI 2022, u Galeriji Principij svoje radove predstavili i riječkoj javnosti.


Prema riječima kustosice Anne Frangovske, »Zbor kaciga« umjetnice Monike Moteske je videoinstalacija koja propituje sam ljudski duh i svrhu postojanja.





– Vizualni korpus rada sastoji se od prelijepog stjenovitog krajolika, snimljenog u prilepskom pletvaru (emotivna povezanost s ovim krajem zbog autorova prilepskog podrijetla igra važnu egzistencijalnu ulogu), a u toj meditativnoj prirodnoj ljepoti dramatičan i repetitivni, mantrični čin odvija se »kotrljanjem« metalnih kaciga nizbrdo.


Ovaj videouradak je alegorijski memento na sve izgubljene »glave« u bezumnim ratovima, na sve žrtve koje su se borile za ostvarenje tuđih ili vlastitih ideala, utjelovljujući apsurdnost ljudskog postojanja i samouništenja, u težnji za posjedovanjem drugoga – naroda, biti jači, moćniji, bogatiji, politički dominantan, vladati.


Ova vizualna arhiva postavlja pitanje krhotina ljudskog duha i svrhe postojanja, kaže Frangovska.


Podsjetnik na utopijske ideale


Robert Jankuloski u fotografskom ciklusu »Novi krajolici«, ističe, artikulira dvije konceptualne cjeline te upućuje na stare socijalističko-komunističe sustave.



– S jedne strane dokumentira stare i napuštene tvornice, zgrade, objekte koji više nisu u funkciji. Tu je vrijeme stalo, uspomene i događaji su se pamtili, samo su pojedine uništene i unakažene reminiscencije vlastitog postojanja vezane za atmosferu koja je vladala i u kojoj je život pulsirao.


Te napuštene i dehumanizirane urbane »spomenike« počinje ponovo naseljavati priroda, koja kao da traži »slobodno« mjesto i prostor za nastavak svoje vrste, bez ljudske kolonizacijske prisutnosti, izvrsna kontekstualizacija Nature in vita.


Snimka koju je arhivirao Jankuloski izvrstan je podsjetnik na stare socijalističko-komunističke sustave i njihove utopijske ideale, koji su funkcionirali, ali ih je, nažalost, nakon određenog vremena prevladao kapital i nadmoć individualne ekonomske koristi nad kolektivnom dobrobiti, pojašnjava Frangovska.



Kako je kazao Borislav Božić, predsjednik Fotokluba Rijeka, fascinirao ga je koncept dvoje autora i njihov pristup, te ih je zato pozvao da svoje radove izlože u Rijeci.


Prema njegovim riječima, svaka kaciga Moteske u »Zboru kaciga« koja se kotrlja nosi niz života sa sobom, a Jankuloski se bavi slikom pejzaža, on razmišlja što je sve taj pejzaž, od čovjeka do naroda i do sudbina.



Monika Moteska je istaknula da je njezin rad krik protiv apsurdnosti rata, a zvuk kacige koja se kotrlja svojevrstan vrisak smrti, dok je Robert Jankuloski za svoje fotografije rekao kako su višeslojne i – pejzaži iz naših sjećanja.


Manaki – priča u slikama


U okviru programa Riječkog festivala PHOTORI 2022 nedavno je, 26. rujna, održana i projekcija filma »Manaki – priča u slikama« Roberta Jankuloskog, autorski film kojim autor objedinjuje rad Janakija i Miltona Manakija, prvih balkanskih kinematografa koji su tijekom godina i mitologizirani.



S obzirom na to da ostavština dvoje autora ima veliku kulturnu vrijednost za Makedoniju i za širi balkanski kontekst, svaka činjenica iznesena u filmu »Manaki – priča u slikama« pomno je istražena i ponovo potvrđena predstavljenim artefaktima.