ZAGREB Izdavačka kuća »Fraktura« objavila je nedavno knjigu Amerikanca Roberta M. Edsela »Odred za baštinu« o savezničkim časnicima i vojnicima koji su u Drugom svjetskom ratu spašavali kulturnu baštinu od nacističke devastacije i uništenja. Edselova knjiga prevedena je već na 25 jezika a George Clooney po njoj snima film. 

  Hrvatski »Odred za baštinu« spašavao je tijekom Domovinskog rata umjetnine na ratnim područjima i smjestio ih u 35 depoa u Zagrebu i drugdje u Hrvatskoj. U tim je depoima sada oko pola milijuna različitih artefakata koje je alternativni umjetnik Vladimir Dodig Trokut prikupljao tijekom svog života za svoj »Antimuzej«. Neki od tih predmeta imaju umjetničku vrijednost, drugi predmeti su naprosto svjedoci vremena. Osim slika i statua, tu su i neke publikacije stare više od stotinu godina. 

 Desetljeća bez rješenja

U srpnju 1990. godine osnovana je jedinica posebnih namjena Oružanih snaga koja je skrbila o umjetninama i njihovom prihvatu sa zaraćenog područja, bez obzira s koje strane bojišnice, i pritom je – kaže – do 1995. godine spašeno više stotina umjetnina. 

  Već godinama Dodig želi smjestiti »Antimuzej« pod neki pristojan krov kako bi se zbirka koja je sada razasuta na različitim lokacijama sačuvala. Svi dosadašnji ministri kulture bili su upoznati s problemom »Antimuzeja«, ali rješenje nije pronađeno. Posljednje Dodigove ideje da »Antimuzej« bude u Rijeci ili u Vodnjanu zasad su propale. 

  Kako bi se našao prostor i dogovorili uvjeti da »Antimuzej« ne propada na 35 različitih lokacija, upućena je prošle godine promemorija Ministarstvu kulture. Tadašnji pomoćnik ministrice kulture Zlatko Uzelac poslao je fotografe da snime skladišta »Antimuzeja«, ali se poslije toga ništa nije dogodilo. 

  Nedavno je Dodiga primio predsjednik Republike Ivo Josipović i kazao mu da će se i on založiti za pronalazak prostora za »Antimuzej«. 

Zagreb bez ideja

– Je li ta zbirka doista vrijedna javne pažnje pa i javnog novca, radi li se tu o fenomenu koji u stručnom smislu otvara previše nepoznanica, ili se pak radi o fenomenu koji zbog svoje jedinstvenosti zavrjeđuje da ga se izdvoji kao mogući hrvatski proizvod koji će u trenutku političke europeizacije Hrvatske pokazati neke od naših specifičnih lokalizama? 

  Milovac kaže da kako god, ozbiljna kulturna strategija kakvu je Hrvatska trebala usvojiti, a nije, mora fenomen »Antimuzeja« uzeti za ozbiljno. Zagreb, sasvim je razvidno, nema ideje što sa zbirkom. A trebao bi jer bi na primjer, prazni prostori industrijske arhitekture kao što je »Gredelj« pa i od nedavno urušeni »Paromlin« lako udomili upravo ovakve atipične kolekcije koje mogu funkcionirati u skromnijim muzejskim uvjetima za čije pokretanje nisu potrebne velike investicije. A i nude se europski fondovi koji potiču upravo ovakve spojeve različitih kulturnih sektora, što je zapravo praksa Trokutovog kolekcioniranja. 

  No, ukoliko to nije zanimljivo Zagrebu, Hrvatska ima dovoljno nerazvijenih ili manje razvijenih sredina gdje bi smještanje zbirke »Antimuzeja« zasigurno bio ozbiljan poticaj kulturnom, ali i gospodarskom razvoju, koji može sasvim ozbiljno potaknuti segmente kulturnih industrija koje se lako mogu vezati uz raznorodnost Dodigove zbirke – smatra muzejski savjetnik Tihomir Milovac. 

  »Antimuzej« je darovan – kako Dodig Trokut kaže – hrvatskom narodu. On traži objedinjavanje zbirke prema zahtjevima struke i naturalni popis zbirke do upisa u registar spomenika kulture