Beskrajni krug umiranja i ponovnog stvaranja života

Damir Stojnić, Slaven Tolj i Nadežda Elezović / Foto I. TOMIĆ

Stojnićeve umjetničke zaokupljenosti povezane su s metafizičkim, astrološkim, alkemijskim, antropozofskim i gnostičkim temama i učenjima te osobnim poimanjem naravi suvremene umjetnosti

RIJEKA » Riječki umjetnik Damir Stojnić predstavlja se publici samostalnom izložbom u Muzeju moderne i suvremene umjetnosti na kojoj je prikazao radove iz dva svoja ciklusa: »Ignisogrami« i »Konflagracije«. Prema riječima Nadežde Elezović koja je otvorila izložbu i popratila je predgovorom, oba ciklusa označavaju umjetnikovo odazivanje svome unutarnjem porivu koji nadilazi racionalno, traganju za odgovorima i razumijevanju toga svoga intuitivnog zova. Budući da u tome nije osamljen – jer ista žudnja postoji otkad je čovjeka – u traženju tog ekvivalenta Stojnićeve su umjetničke zaokupljenosti povezane s metafizičkim, astrološkim, alkemijskim, antropozofskim i gnostičkim temama i učenjima te osobnim poimanjem naravi suvremene umjetnosti.   

Crteži vatre

»Ignisiogrami« ili crteži vatre ciklus su radova koje umjetnik stvara u istarskim kamenolomima gdje već desetak godina izvodi višesatne ritualne performanse paljenja vatre da bi na tlu ostvario crteže žeravicom u različitim oblicima simboličnog značenja. Pred publikom ili bez nje, Stojnić željenu formu iscrtava na tlu i oivičuje kamenom, a zatim je ispunjava granjem koje noću pali i čeka da dogori do žeravice. Žervicu potom rasprostire unutar ocrtanog oblika: srca, bizona, leptira, pegaza…

   Na izložbi u mediju videa predstavlja najnoviji rad iz tog ciklusa – »Kujem uskrsnuće mrtvih« – kojim problematizira odnos između smrti i besmrtnosti. U njemu je oko svog ležećeg tijela u pijesku čekićem ocrtao mrtvački sanduk, konture mu obrubio kamenom i u njemu zapalio lomaču koja izgranjem unutar forme lijesa prizor smrti pretvara u žareću sliku zvjezdanog neba.

   Na Stojnićeve crteže vatrom nadovezuje se i najnoviji ciklus »Konflagracije« čiji naziv potječe od latinskog termina kojim se označavao veliki, sveopći požar i proces sveopćeg izgaranja. Umjetnik i ovdje tematizira beskrajni krug umiranja i ponovnog rađanja, naslanjajući se na Heraklitovu filozofiju stalne mijene i vječnoga kretanja te vatre kao simbola postojanja. Toplina vatre je počelo života, svojom svjetlošću obasjava kozmos, njezin plamen preobražava sve s čime se nađe u doticaju, a prah i pepeo što ga ostavlja za sobom oplođuje zemlju iz koje se rađaju novi oblici života.   

Spiritualno istraživanje

Upravo iz toga praha Stojnić stvara recentne radove u kojima ugljenu prašinu ili prah krede u boji tretira kao esenciju stvaranja i rastvaranja. Na podlogu od papira, kao i na stare geografske karte, preko šablone aplicira motive koji podsjećaju na različite mistične i okultne simbole. Prema riječima Nadežde Elezović, cijeli je Stojnićev ciklus inspiriran gnostičkim učenjem, a sam ga autor opisuje kao rezultat spiritualnog istraživanja i neugasive potrebe da dokuči odgovore na temeljna pitanja: tko smo, što smo, od kuda dolazimo i kamo idemo.

   »U stvari, cijela serija radova govori o mom osjećaju nemoći da u potpunosti živim ono što nekako osjećam da bi moglo biti istinsko duhovno stremljenje. O mom osjećaju nemoći pri kojem sva duhovna stremljenja bivaju osujećena egzistenijalnim imperativima« – piše Stjonić.

   Izložba se može razgledati do 31. ožujka.