RIJEKA – Promišljena kompozicija, naglašeni odnos svjetla i sjene te suptilni prikazi ženskog tijela odlike su fotografskih aktova okupljenih u Galeriji Pasaž nedavno otvorenom izložbom »Aktovi« Stanka Abadžića.

Autorovi crno-bijeli stilizirani radovi te gotovo sjetan i romantičan pristup upućuju na sklad oblika, ljepotu tijela te odnos tijela i prostora, stvarajući pomoću ključnog suodnosa svjetla i sjene prijemčiv i sugestivan vizualni svijet.

»U licemjernom i nedosljednom vremenu današnjice kad je akt fotografija postala osjetljiva tema na meti kritičara«, govori kustosica izložbe Draženka Jalšić Ernečić, autor »ne odustaje od studije akta kao umjetničke forme«.

»Prepoznatljiva atmosfera fotografske slike, kompozicije i klasične studije golog ženskog tijela, vjernost crno-bijeloj filmskoj fotografiji, subjektivnost u prikazivanju snimanog objekta te potreba za pripovijedanjem u kojem kreativnu tehniku svodi na bitno«, ocjenjuje, temelji su autorova rada, »koji u delikatnom motivu akt fotografije nalazi nepresušni izvor inspiracije«.

Prigušena seksualnost

– Stanko Abadžić naglašava fotografsku priču i budi osjećaje, nevinu erotičnost prigušene seksualnosti i stilizirani opis golog tijela. Pritom otkriva beskrajno romantičnu stranu svoje fotografija.

Abadžićev akt primjer je fotografskog umijeća gdje autor studiozno promišlja scenu, način na koji postavlja figuru u zatečeni prostor i naglašava vrijednost odnosa svjetla i sjene.

Posebnu važnost ima dnevno svjetlo kojim naglašava teksturu kože, oblik i ton. Abadžić majstorski upravlja sjenama i u svom slikanju svjetlom promišljeno bira određeno doba dana, ovisno o vrsti sjena i željenom ugođaju.

Vrlo često su to sjene zlatnog sata, duge i jasno definirane. Raspršeno prirodno svjetlo što dolazi s prozora i prodire kroz zavjese profinjenim gradacijama zaokružuje formu. Svjetlom okupanu kožu oslikava ekspresivnim sjenama i pritom dnevno svjetlo kontrolira poput najsofisticiranije studijske rasvjete, ističe.

»Abadžićevi aktovi«, kojima on »slavi prirodnu ljepotu žene koja neverbalnim govorom tijela naglašava vlastitu senzualnost«, govori dalje, »odaju umjetničkog fotografa koji je opčinjen skladom oblika i prirodnom ljepotom, snagom žene koju iz stvarnog života nastoji prenijeti na svoje fotografije«.

– Modeli na akt fotografijama Stanka Abadžića obične su žene, prijateljice čiji identitet kavalirski vješto skriva. Upravo njima posvećuje svoje nostalgične studije ženskog tijela u kojima preispituju odnos linije i forme, objekta i okruženja, prostornih odnosa koje naglašava prirodnim svjetlom i jasno definiranim sjenama.

Abadžić se majstorski poigrava prirodnim izvorom svjetlosti. Mekim raspršenim svjetlom naglašava putenost i obline tijela, dok jasno definiranom rasvjetom, najčešće popodnevnim dugim sjenama, naglašava kompoziciju, volumen, kontrast, određenu atmosferu i unutarnju snagu modela.

Zapravo, estetska strana slike i filmski kadar europskih klasika film noirea, grade ugođaj suprotstavljanja svjetla i sjene, zamračenih prostora i turobnih mjesta. Riječ je o atmosferi straha i iščekivanja koju Abadžić suptilno obavija ženskom stranom priče, istovremeno krhkom i snažnom.

Predosjećaj tragičnog ishoda i osjećaj intenzivnog straha što izaziva anksioznost i buru emocija odražavaju nesigurnost vremena u kojem Abadžić djeluje, usprkos prividnom anakronizmu stila i načina, tumači Jalšić Ernečić.

Stanje ugode

Iako se dakako radi o nagim ženskim tijelima, kustosica objašnjava kako autorova »studija ljudskog tijela ne posjeduje erotske aluzije«, to jest njegov akt je »logičan, jasan i pomalo sjetan«.

– Abadžić je u svakom trenutku svjestan nevidljive granice između moralne i komercijalne prihvatljivosti, senzualnosti i erotičnosti, cenzure i autocenzure. Abadžićevi aktovi odražavaju prirodno stanje ugode.

Povezani s prostorom kontemplativno su uronjeni u prolaznost vremena koje je fotografija voajerski zaustavila. Stanko Abadžić nije urbani voajer kojeg uzbuđuje profanost i erotski naboj nagog tijela.

Ne zanima ga banalna dimenzija globalne kulture opsjednute Erosom i Tantosom. Motiv akta Abadžić doživljava kao izazov u kojem preispituje likovne i morfološke aspekte akta u fotografiji te pomiče osobne granice umijeća svrhovitog gledanja i fotografske vještine komponiranja.

Stanko Abadžić temu akta razvija na temeljima vlastite srednjoeuropske tradicije i pripovjedačkom rakursu majstora fotografije koji nedvosmisleno upućuje na estetsku dimenziju akt fotografije, zaključuje Jalšić Ernečić te dodaje da autor »inzistira na ljepoti (u oku promatrača) i senzualnosti koja izbjegava opscenost fotografske slike«.

Izložba koja se održava u sklopu izložbenog programa Ogledi u vizualnom je otvorena do 7. travnja.

O umjetniku

Autor Stanko Abadžić rođen je 1952. u Vukovaru. U petnaestoj godini od oca dobiva prvi fotoaparat. Diplomirao je germanistiku i radio kao dopisnik Vjesnika.
Veliku retrospektivnu izložbu imao je u Pragu u Komornoj galeriju Dom Josefa Soudeka.

U Hrvatskoj je izlagao u Osijeku, Novigradu, Splitu, Zagrebu i Dubrovniku, Karlovcu, Sisku, Rijeci i Daruvaru. Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja. Samostalno je izlagao u šesnaest europskih zemalja, kao i u Argentini, Japanu i Americi, a sudjelovao je i na pet aukcijskih prodaja fotografija.

Član je Fotokluba Zagreb, HDLU-a Zagreb i Hrvatskog saveza samostalnih umjetnika Zagreb. Njegove fotografije nalaze se u brojnim zbirkama u Europi, Hrvatskoj i Americi. Redovito surađuje s izdavačkim kućama Meandar, Fraktura i Disput na oblikovanju naslovnica knjiga.