RIJEKA – U konzumerističkom kaosu dominantne informacijske buke i pojedinac sve više biva otuđen, osamljen i izgubljen, pa se njegova egzistencija oblikuje pod napetošću vanjskih pritisaka te unutarnjih refleksija onog vanjskog svijeta. Upravo tako, kao posvemašnju napetost, ljudski lik predstavlja i u Galeriji O.K. novootvorena izložba Tomislava Šilipetra pod nazivom »Blazing Star«, koja u fokus stavlja identitet.

Zamućene emocije

»Ljudski lik u izbezumljenom stanju. Izgubljen u prostoru i vremenu; više ne vjeruje u svoje postojanje. U koliziji je između vlastitih osjećaja i okoline. Predstavnik ljudske vrste umoran je od kaosa i nemogućnosti mirenja svog simbolskog svemira – koji je za svaku jedinku drukčiji – sa sustavom kojem nužnošću pripada«, piše u predgovoru nedavno otvorene izložbe kojom autor ukazuje na važnost očuvanja identiteta.

– U ovim radovima autor se pokušava prilagoditi okolini, a sačuvati vlastiti identitet. Identitet je individualno svojstvo pojedinca, zadnja stanica i posljednji razlog života u ovoj dimenziji postojanja. Kako opstati, svakodnevno preživjeti i djelovati u nametnutom sustavu, a ostati svojstven sebi, samosvjestan. Autorov proces prilagodbe težak je i konfuzan. Crtež je popunjen intenzivnim sadržajima, a osjećanje svijeta i emocije svedene su ujedno na zamućene i jasne simbole ispunjene crnim tušem te iscrtane grafitom. Crtež je reduciran. Vrlo je jednostavan, a u pojedinim primjerima Šilipetar ilustrativno naglašava poantu i simboličko značenje koje proizlazi iz potrebe za razumljivom i preciznom komunikacijom, stoji u opisu.

Simbolika djeteta

Umjetnik, piše dalje u tekstu izložbe, »ističe dijelove tijela poput predjela trbuha, odnosno crijeva, kako bi ukazao na psihofizičke procese u tijelu koje svi doživljavamo prilikom stresnih situacija, gubitka bliske osobe, alijenacije, patnje, bolesti ili samoće«.

– Izgubljenost je manifestirana znakom grada, rasterom zgrada i prozora s naglašenim izgrebanim linijama. Bijela linija u tom psihotičnom deliriju – loopu – djeluje poput naznake iscjeljenja unutarnjeg stanja te kao početak suradnje i interakcije između sustava i identiteta. Izraženu samoću, samotnost i nemogućnost nalaženja smislenosti vidimo u prikazima stilizirane i pomalo karikirane ležeće figure okružene rešetkama i zatvorenim crnim plohama. Pojavljivanje dvostrukog lica i vrištećih usta iz kojih izlazi grafizam zvukova, kao i ruku koje traže izbavljenje, oslanja se na emoji vizualni tip prikaza. To je simbolika djeteta koje pruža ručice prema majci, a majka je utočište i sigurnost. Autor koristi istu gestu u opredmećenju razapete egzistencije, pojašnjeno je u predgovoru izložbe.

Njegovi likovi, istaknuto je dalje, »često su savijeni u fetalni položaj; deformirani su i svijeni, što je blisko prikazu razvoja ljudskog embrija«.

– Cijelim nizom radova provlači se grafički znak X koji simbolički i višeznačno ne ostavlja dojam poništavanja zbiljnosti ili pomisao smrti, već označava postojanje u stvarnom prostor-vremenu. Izgleda poput markacije – označavanja koje upućuje na povremene trenutke prisutnosti i bivanja tijekom prijelaza i transformacije u drugo i drukčije stanje svijesti, objašnjeno je u opisu novootvorene izložbe.

Izložba je otvorena do 16. srpnja.

O autoru

Umjetnik Tomislav Šilipetar rođen je u Zagrebu. Diplomirao je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 2014. godine, u klasi profesora Igora Rončevića, stekavši titulu magistra slikarstva. Njegov umjetnički put obilježen je predanošću istraživanju suvremenih likovnih izraza i refleksijom društvenih fenomena kroz vizualni jezik. Godine 2015. postaje član Hrvatskog društva likovnih umjetnika (HDLU), čime dodatno potvrđuje svoju prisutnost na hrvatskoj likovnoj sceni. Od tada sudjeluje na brojnim skupnim izložbama te ostvaruje značajan broj žiriranih samostalnih izložbi, pri čemu se njegov rad prepoznaje po specifičnom autorskom izrazu i dosljednosti u istraživanju odabranih motiva. Za svoj umjetnički doprinos višestruko je nagrađivan. Među njegovim priznanjima posebno se ističe Rektorova nagrada za izvrsnost iz 2013. godine, a njegov rad prepoznat je kako u Hrvatskoj, tako i u međunarodnim umjetničkim krugovima.

Autentičan iskaz

Šilipetar se u slikarstvu pretežno koristi akrilom, pri čemu istražuje teme samoće, izolacije i ljudske egzistencije u kontekstu društva koje često osuđuje i nameće rigidne norme. Njegov umjetnički rukopis karakterizira naglašena lazurnost i upotreba linije, kojima se suprotstavlja tradicionalnim akademskim pristupima slikarstvu, stvarajući autentičan vizualni izraz koji se nalazi izvan ustaljenih okvira.