RIJEKA – Istraživanje nemogućih i skrivenih aspekata vizualnih formata, kao i načina kako slike mogu postati prostor otpora, sjećanja i kritike tehničkih i političkih struktura, u fokusu je nedavno otvorene riječke izložbe »Tragovi slike« nizozemske umjetnice, kustosice i teoretičarke umjetnosti Rose Menkman, koja videoradovima i prostornom instalacijom propituje granice percepcije i prikaza, pokazujući kako slike gube jasnoću, mijenjaju estetiku ili preuzimaju nove uloge tijekom kretanja medijskim i tehničkim standardima.

Izložba »Tragovi slike« autorice Rose Menkman propituje što od slike ostaje kad njezina kvaliteta slabi, kad biva podvrgnuta algoritamskom upravljanju, kada više ne djeluje kao autonoman vizualni objekt, već kao tehnički i politički uvjetovan proces. Riječka izložba uključuje radove i prostornu instalaciju »The Angel Returns«, videorad »Horology i Refractions«, dijagram »Destitute Vision« te knjižicu »Benjamin’s Angel«.

Sudbina slike

Polazeći od slavne slike »Angelus Novus« Paula Kleea iz 1920. godine te njezine filozofske interpretacije Waltera Benjamina, koji lik anđela opisuje kao »Anđela povijesti«, Menkman riječkom izložbom propituje kakva je sudbina slike u suvremenom digitalnom okruženju, u kojemu slike kompresijom, fragmentacijom, kopiranjem te cirkulacijom na platformama i kroz algoritme gube značenje, podliježu tehnološkom zastarijevanju te postaju uvjetovane tehničkim standardima, kao i režimima moći.

»Odmalena sam bila suočena s idejom da postoje stroga pravila svemira, medija i tehnologije – i da se upravo ondje povlači granica onoga što je moguće vidjeti i misliti. Moj rad proizlazi iz upornog odbijanja tih granica«, ističe Menkman, objašnjavajući temeljni impuls svog rada. Kako dalje govori, Walter Benjamin »u svojim ‘Historijsko-filozofskim tezama’ iz 1940. godine uvodi ‘Anđela povijesti’ kao figuru suprotstavljenu historicizmu, linearnom prikazu događaja koji pišu oni koji su na vlasti«.

– Anđeo želi ostati, probuditi mrtve i ponovo sastaviti sve ono što je razbijeno. Suočen s rastućom gomilom ruševina i gubitaka, Anđeo odbija priču o napretku koja lomove zaglađuje u kontinuitet, smatrajući ono što je preostalo pukom kolateralnom štetom. Lebdeći nad stoljećem napretka i njegovim krhotinama, Anđeo i sam prolazi kroz slojeve zastarijevanja. Dok svoje signale serijski povezuje u lanac pomoću pregorenih adaptera, neprestano izmiče i vraća se u okvire kompatibilnosti. Nastali kao nužno, ali nesavršeno rješenje, kompromisi se pod krinkom nadogradnje postepeno ukrućuju u standarde, narušavajući načine na koje se njegova slika može čitati, pohranjivati i dijeliti, i određujući kome je uopće dostupna, tumači Menkman.

Algoritamski mit

»Cirkulacijom po različitim platformama i sintetičkom produkcijom«, dodaje, »njegova se slika odvaja od čvrstog uporišta, fragmentira se, razgranjuje i ponovo sastavlja«, pa »Anđeo opstaje, ali ne kao statičan prikaz, već kao mit koji je vezan uz algoritme koji pripadaju određenom vremenu i mjestu«.

U radovima »Horology« i »Refractions«, kao i u instalaciji »The Angel Returns«, Anđeo povijesti pojavljuje se kao figura koja pokušava naučiti nove načine gledanja: suočen s »ciklopskim« pogledom suvremenih tehnologija nadzora i satelitskih sustava koji promatraju pomicanje Zemlje i buduće kolapse, on nastoji razumjeti slike koje još nemaju protokol čitanja. Dijagram »Destitute Vision« i publikacija »Benjamin’s Angel« dodatno mapiraju ta mjesta nemogućeg gledanja – ono što slike ne mogu ili ne smiju pokazati.

– Tehnološki standardi nikada nisu neutralni. U načinima na koje slike komprimiramo i pohranjujemo upisane su povijesne, kulturne i rasne pristranosti – znanja sjene koja ostaju nevidljiva, ali aktivna, naglašava Menkman.

Izložba »Tragovi slike« stoga postavlja pitanje što preostaje od slike kada joj se rezolucija osiromaši, kada se njezina pojavnost podvrgne algoritamskom upravljanju i kada se značenje zatvara u okvire standarda i političke administracije, a odgovor koji Menkman nudi kritičan je te signalizira činjenicu da slika opstaje kao prostor otpora, sjećanja i odbijanja da povijest bude ispričana samo iz perspektive moći. Izložba je otvorena do 5. veljače, a može se pogledati od ponedjeljka do petka od 11 do 13 sati i od 17 do 20 sati te subotom od 17 do 20 sati.

O umjetnici

Autorica Rosa Menkman (1983.) nizozemska je umjetnica, kustosica, teoretičarka umjetnosti i jedna od ključnih figura glitch art pokreta, kao i teoretičarka teorije rezolucije. U knjizi »Network Notebook #04: The Glitch Moment(um)« (2011.) predložila je glitch art kao poseban žanr suvremene umjetnosti. Izlagala je diljem svijeta, a njezini se radovi nalaze u kolekcijama Stedelijk Museuma u Amsterdamu te The Art Institute of Chicago.