ZAVRŠNA PREDSTAVA

Glembajevi u izvedbi riječkih studenata: Današnja vizura kanonske Krležine drame

Kim Cuculić

Foto N. RADMAN

Foto N. RADMAN

Za završnu predstavu treće godine studija Glume i mediji odabrani su zahtjevni Krležini »Glembajevi«, čiju okosnicu radnje predstava slijedi, ali uz kraćenja i aktualizaciju



RIJEKA – Studenti i studentice 3. godine Glume i medija održali su u Filodrammatici završnu predstavu »Glembajevi« Miroslava Krleže. Ispit je nastao u suradnji sa studentima izbornog kolegija scenografije: Sara Viljušić, Ursa Ljubas, Ena Džafić, Filip Novak, Katarina Kožul, Kaja Resman, Doris La Mazza i Marko Mrvoš pod mentorstvom Lare Badurine. Stručni suradnici su: Nataša Antulov, Valentina Lončarić, Aleksandra Stojaković Olenjuk i Mila Čuljak. U predstavi glume i režiju potpisuju Petar Baljak, Aleksandar Filo, Ena Jagec, Toni Kukuljica, Klara Modrić i Ivan Raffaelli.


Za završnu predstavu odabrani su zahtjevni Krležini »Glembajevi«, čiju okosnicu radnje i središnje likove ova studentska predstava slijedi, ali uz kraćenja, izostavljanje dijelova na njemačkom jeziku te s aktualizacijom, odnosno iščitavanjem »Glembajevih« iz vizure današnjeg vremena. Mladenaštvo i studentska energije donijeli su pozatoj Krležinoj drami svježinu, suvremeniji jezik i novu interpretaciju bližu današnjici.


Dugački crni stol


U predstavu uvodi glazba Arsena Dedića iz filma »Glembajevi« Antuna Vrdoljaka, čiji se provodni motiv nekoliko puta ponavlja. Scenski prostor naznačen je dugačkim crnim stolom, s nekoliko stolica i Leoneovim simbolističkim slikarskim platnom. Predstava počinje dijalogom između Leonea i Angelike, odnosno Leoneovom rečenicom: »Mutno je sve to u nama, draga moja dobra Beatrice, nevjerojatno mutno.« Ostali likovi – Ignjat Glembay, Barunica Castelli-Glembay, Puba Fabriczy-Glembay i baruničin ispovjednik Silberbrandt – u tom se trenutku nalaze na balkonu Filodrammatice, a zatim se spuštaju na pozornicu. Uzrujani Puba, kojega tumači Petar Baljak, smatra da nakon optužbi na račun barunice Glembay u slučaju Rupert – Canjeg, objavljenih u novinama, treba javno reagirati protuoptužbama.




I tu slijedi odlična dosjetka i paralela s današnjim vremenom – Glembajevi LTD sazivaju konferenciju za novinare, koju snima njihova televizija s oznakom »G«, a publika je stavljena u poziciju novinara. Obraćanje javnosti pretvara se u farsu, dok barunica Castelli iskorištava ovu situaciju da kao estradna zvijezda promovira svoj novi album. Klara Modrić utjelovila je barunicu poput pripadnice današnjih novokomponiranih društvenih »elita«, upravo se oporavljajući od još jedne plastične operacije.


Oni tek dolaze


Ivan Raffaelli u ulozi Leonea Glembaya umjetnički je razbarušen, nervozan i ciničan, a kao i kod Krleže kulminacija drame je u sukobu između Leonea i njegova oca Ignjata, kojega – odjeven u kaubojsku jaknu na resice – igra Aleksandar Filo. Crni stol pretvara se u Nacijev odar, oko kojega se okupljaju lažne narikače i kvazibogomoljci, razotkrivajući svoje pravo lice u razularenoj orgiji prepunoj alkohola i kokaina. U ovom prizoru mogu se prepoznati današnje društvene »elite«, hipokrizija i sindrom glembajevštine koji je na ovim prostorima konstanta. U svemu tome posebno je dijaboličan Silberbrandt, koji u interpretaciji Tonija Kukuljice priziva kakvog današnjeg mafijaša. Sestru Angeliku, možda najbliže onoj Krležinoj, tumači Ena Jagec.


Kraj predstave ponešto je izmijenjen u odnosu na Krležu i donosi mogućnost drukčije interpretacije. Vidjeli smo jedno drugačije viđenje kanonske hrvatske drame, u glumačkim kreacijama generacije glumaca koji tek dolaze i koji su, vjerujemo, položili ovaj ispit.