Fotografska potraga Ines Kotarac za izgubljenom domovinom

Iz ciklusa Kapi protiv zaborava

Ines Kotarac prikuplja na platformi Indiegogo sredstva za financiranje izložbe odabranih fotografija iz ciklusa »Kapi protiv zaborava« u desetak izložbenih prostora u gradovima od Berlina do Istanbula

RIJEKA » Zašto granice i nacionalnost, a ne sloboda, oblikuju identitet većine ljudi na ovom svijetu? Današnje državne granice stalno su se mijenjale kroz povijest i proizlaze iz želje da se drugome uzme zemlja kroz krv i suze. Svatko se rodio negdje. To nije nešto što se zasluži, napravi ili postigne. Kako onda puka slučajnost prostora u kojem je netko rođen može dovesti do situacije u kojoj je ta osoba spremna ubiti drugu, samo zato što ona ne pripada njegovu plemenu, naciji, zemlji ili religiji? 

  Početak je to teksta kampanje za grupno financiranje na platformi Indiegogo fotografske umjetnice Ines Kotarac, nazvane »Drops against oblivion – photo project« (Kapi protiv zaborava – fotoprojekt). Kampanja je pokrenuta 5. ožujka, trajat će do 5. travnja, a cilj joj je skupiti novce za postavljanje izložbe odabranih fotografija u desetak izložbenih prostora u nizu gradova na putu od Berlina do Istanbula. 

  »Kapi protiv zaborava« imaju i podnaslov koji kaže »U potrazi za izgubljenom domovinom«, pri čemu je ta izgubljena domovina Bosna i Hercegovina, zemlja u kojoj se Ines rodila, no iz koje je izbjegla kao devetogodišnja djevojčica potjerana ratnim užasima, da bi se na neko vrijeme nastanila u Hrvatskoj. No za nekoga tko je jednom iskorijenjen, teško se ponovno ukorijeniti, pa Ines prije nešto manje od godinu dana napušta Hrvatsku i poslove etablirane kulturne novinarke i leksikologinje, da bi u Berlinu krenula u potjeru za svojim snom: umjetničkom fotografijom.  

Oživjela Bosna

Uspješna izložba »T kao tijelo« i prije Berlina pokazala je da Ines i njen specifičan, moglo bi se reći i arhaičan odnos prema fotografiji, u kojem koristi samo analognu tehniku, nalaze svoje istaknuto mjesto pod suncem. Recentna izložba »Berlinske bilješke«, netom zatvorena u zagrebačkoj Booniki, to je samo potvrdila. »Berlinske bilješke« dobile su naslov prema seriji članaka koje je Ines pisala, i ilustrirala fotografijama, za Vox Feminae o onome što joj se događa i kako je bilo spremiti život u nekoliko kutija i krenuti od nule. 

  »Kapi protiv zaborava« ciklus je pak fotografija koje je autorica radila u nekoliko navrata vraćajući se u Bosnu, jer kako kaže, Bosna u njoj nikad nije oživjela kao kroz fotografiju. Sve je počelo posjetom rodnom Bugojnu, a nastavilo se u Sarajevu za postavljanja izložbe »T kao tijelo«, kad je u isto vrijeme fotografirala grad, ljude i atmosferu. 

  – U međuvremenu sam se odselila u Berlin i ljudi su me često pitali odakle sam. Ponekad moraš otići da bolje sagledaš cijelu priču, da shvatiš da nikad nisi slobodan od vlastite povijesti i mjesta rođenja. Putovala sam tako od juga do sjevera BiH, upoznavala ljude i snimala, snimala…  

Rat u glavama

Rat u BiH, toj srcolikoj zemlji, davno je završio, ali on se još uvijek dešava u glavama ljudi. Gradovi su podijeljeni, ljudi su podijeljeni nacionalnim identitetima. Mržnja i nemogućnost oprosta snažni su i onemogućuju da se zemlja razvije i promijeni i da ljudi ponovno počnu živjeti normalno. A ako je fotografija najčišći, najjači, a sigurno najistinitiji jezik kojim pričam, onda ga moram koristiti, moram zakopati dublje i suočiti se sa slikama koje nisu uvijek lijepe i osjećajima koji uopće nisu laki – kaže Ines Kotarac. 

  Svjesna je da grupno financiranje (crowdfunding) kod nas još nije čest oblik financiranja umjetničkih projekata, no za nj se odlučila jer – kaže – vjeruje u solidarnost i zajednicu. U vrijeme pisanja ovog teksta uspjela je skupiti nešto više od četvrtine ciljne svote, ali u isto to vrijeme dogodila se i promjena. Razlika je bila skromna, samo pet eura, ali njome je zajednica ipak pokazala da je živa i prisutna.