Pobjednik Liburnia Film Festivala

Film “Hrvatskog narodnog preporoda” jedinstveni je dokument vremena

Ervin Pavleković

Iz filma »Hrvatskog narodnog preporoda«

Iz filma »Hrvatskog narodnog preporoda«

Film Gorana Devića možemo ocijeniti izvrsnim dokumentarnim ostvarenjem, koje spajajući značenjski i motivski prošlost i sadašnjost daje uvid u suvremeno stanje male zajednice koja koegzistira na određenome prostoru



 


 


RIJEKA – Na nedavno završenom 20. izdanju Liburnia Film Festivala, koji promovira domaći dokumentarni film, pobjednički je bio film Gorana Devića »Hrvatskog narodnog preporoda« koji je dobio tri nagrade – onu za najbolji film, za najbolju režiju i za najbolju montažu, koja je pripala Janu Klemschu. Film znakovita naslova upućuje na sisačku ulicu u blizini Željezare Sisak te na bujanje infrastrukture koja se formirala oko tog postrojenja koje je nastalo 1939. godine. Već uvodna scena, odnosno arhivski materijal iskorišten od »Oko tvornice nikao je grad« (1965.), »Grad željeza« te iz filma »High lonesome« (1950.) jasno uvodi u problematiku i/ili daje naznake provodne niti u cijelome filmu – ulice koja je nastala oko željezare i oko koje se zapravo formirao i sam grad Sisak.




Taj arhivski materijal uvid je u vrlo značajan povijesni period, s obzirom na tadašnje društveno stanje, na tehnologiju i na civilizacijske dosege, pa jasno prikazuje radničku klasu te društveno-povijesni trenutak istaknutoga »8+8+8« koji je bio prijeloman trenutak, možemo zaključiti iz filma. Naime, težak fizički rad tvorničkih radnika zahtijevao je blizinu doma, a ne dodatno trošenje slobodnoga vremena na višesatno putovanje, pa zato naselje počinje nicati oko same tvornice. Radnik već tada, vidimo, nije isključivo fokusiran na posao, nego počinje promišljati i o drugim stvarima, poput toga kako imati ugodniji/udobniji život.


Život pojedinaca i male zajednice

Život pojedinaca i male zajednice


Dva vremenska okvira


Započevši u tom povijesnom trenutku, film pokazuje i kako se izgradilo stambeno naselje kojemu je s jedne strane željezara, a s druge rijeka, njegov panoramski izgled u sisačkome predjelu, kao i karakterističan interijer tih zgrada, što je pokazatelj urbanističkih i arhitektonskih tendencija toga vremena. Naracija potom prelazi na suvremeno stanje iste geografske točke.


Dakle, upravo je početni dio filma kratak tvornički/radnički historijat i sukus svega, odnosno provodna nit i/ili linija koja daje poveznicu s ostatkom filma. S obzirom na prošlost i sadašnjost, možemo reći kako se radi o dva konkretna vremenska okvira, ona sinkronijska, no na površinskoj razini uvjetno možemo govoriti i o (pseudo)dijakronijskoj tendenciji prikaza iste zajednice.


Kako ženski glas naratora, onaj koji neodoljivo podsjeća na neka prošla vremena, kaže na kraju prvoga dijela filma: »Nas zanima kako taj grad živi, što sve sačinjava njegov organizam, kako on funkcionira, je li to prava životna zajednica ljudi«.


Suvremeno stanje sisačkoga dijela grada oko željezare, koja je bila i ostala zaštitni dio grada, upravo se nadovezuje na posljednje riječi naratorice te tako prati životnu zajednicu ljudi nastalu oko sisačkoga postrojenja u sinkronijskome okviru; pojedince, njihov svakodnevni život, probleme, navike, rituale, želje i misli, dajući uvid u specifičan mentalitet pojedinca, građana toga grada, no i zemlje u danome trenutku suvremenosti.


S obzirom na radnju smještenu u suvremenost, točnije u proteklih nekoliko godina kad je film vjerojatno nastajao, na primjeru života pojedinaca i male zajednice dobivamo uvid u poznatu nam problematiku svakodnevice – od problema oko umjetničkih intervencija u vidu ukrašavanja javnih površnima muralima, problema samaca općenito i njihove (društvene) isključenosti, kao i isključenosti starijih osoba, skromni(h)(jih) životnih uvjeta, problema došljaka/migranata, problema nezaposlenosti te demografske probleme sve većeg iseljavanja.


Urbanističke i arhitektonske tendencije vremena

Urbanističke i arhitektonske tendencije vremena


Opservacijski dokumentarac


U uspješnome donošenju takvih priča, sa značenjskom nadogradnjom i/ili šire, autoru pomažu zanimljivi i, možemo reći, inovativni kutovi kamere i planovi koji uvijek sugeriraju širi kontekst trenutka, događajnost ili pozadinsku sliku onoga što se prikazuje, uz poetski zarez, i kameru koja se u trenucima doima kao pseudoskrivena. Film, dakle, uz pozadinsku društveno-političku skicu, daje uvid u živote pojedinaca, zajednice, kao i uvjete života u toj sredini, stoga možemo reći kako se radi o opservacijskom dokumentarcu uspjeloga poetskoga modusa.


Film »Hrvatskog narodnog preporoda« možemo ocijeniti izvrsnim dokumentarnim ostvarenjem, jedinstvenim dokumentom vremena koji, spajajući značenjski i motivski prošlost i sadašnjost, daje uvid u suvremeno stanje male zajednice koja koegzistira na određenome prostoru, kao i uvid u trenutačnu društveno-političku pozadinu tranzicijskoga predznaka, a pritom odgovara na vrlo jednostavno pitanje što smo kao zemlja i kao društvo napravili od početne povijesne točke do danas.