Recentna izdanja Rotterdam Film Festivala bila su itekako naklonjena autoricama koje obitavaju na rubnim zonama kineskog filma. To dokazuje i izniman debi Zheng Lou Xinyuan poetskog naziva »Oblak u njenoj sobi«, koji je lani u Rotterdamu osvojio glavnu festivalsku nagradu (Tiger Award). Godinu dana ranije istu nagradu osvaja Shengze Zhu (šifra: »Present. Perfect«). Oba su filma bila dostupna i našoj festivalskoj publici. Zhuin komad uvršten je u program 17. Human Rights Film Festivala. A Xinyuan je bila u konkurenciji lanjskog Subversive Film Festivala.

Zato ni konkurencija ovogodišnjeg virtualnog jubilarnog 50. Rotterdama nije mogla proći bez Kineskinja. Riječ je o ekscentričnoj Queeni Li, pravim imenom Mengqiao Li, iako je njen »Bipolar« ostao bez nagrada, što ne umanjuje njegovu privlačnost. Premda je ponešto inferiorniji u odnosu na prethodne dvije laureatkinje.

Poput Zhu i Xinyuan, tako i Li odabire crno-bijelu fotografiju. Iako originalne snimke koje Zhu skida s kineskih streaming platformi u filmu »Present. Perfect« nisu bile strogo crno-bijele, već im je sama autorica naknadnom intervencijom podarila monokrom. No dok Xinyuan u »Oblaku u njenoj sobi« igra na melankoliju tog istog monokroma, Li se više oslanja na kulerski pop imaginarij. Možda i zato što se i sama afirmirala u miljeu glazbenog videa, što je evidentno i u prosedeu njezina igranofilmskog debija.

Zato je glavnu ulogu u »Bipolaru« dodijelila androginoj glazbenici Leah Dou, čiji je otac Dou Wei također glazbenik, poznatiji kao bivši član kineskog rock benda Hei Bao (Crna pantera). A Dou je zadužena i za filmski soundtrack.

Biti cool

Naravno, Li se jako trudi biti cool, balansirajući negdje na pola puta između Guya Maddina i ranog Jarmuscha. I sama Dou portretira u »Bipolaru« glazbenicu koja na svoj rođendan dolazi u tibetanski hotel u čijem je akvariju zatočen »sveti dugin jastog«, koji navodno posjeduje čarobne iscjeliteljske moći jer već sam pogled na njega zaustavlja bol. No jedan od hotelskih gostiju previše ne mari za ta čudesa i spreman je na sve da bi se dotična kreatura našla na njegovoj trpezi. Zato autoričina junakinja otima jastoga, napušta Lhasu i kreće s njime na road odiseju kako bi ga pustila u more pored svjetionika na otoku Ming.

Poput sličnih filmova ceste, tako i Li dobro znade da nije bitan cilj, već samo putovanje. Zato tijekom svoje avanture njena heroina susreće eklektičnu garnituru čudaka, poput mladog redovnika pjesničke duše, mlade trudnice i alfa Amera na konju koji je poziva na svečanost.
Tu je i ekscentričan trgovac perikama koji joj nudi novi identitet. Portretira ga sineast Khyentse Norbu u cameo ulozi, koji se već dokazao u iščašenim tibetanskim narativima garniranim dostatnom dozom etnoimaginarija, našoj festivalskoj publici poznat po »Peharu«. A i već sam naziv najnovijeg Norbuova komada (šifra: »U potrazi za ženom s kandžama i brkovima«) pokazuje da je Li pronašla u njemu savršenog mentora za lekciju iz filmske ekscentričnosti. Povrh svega, njezina će heroina tijekom svoje odiseje osloboditi i zatočenog slona. Iako nismo posve sigurni je li njezina misija stvarna ili se odvija u nekom onostranom životu, čemu je možda kumovao žilet koji ona odbacuje u samostanu na početku filma.

Bizarni smjerovi

No autorici su ionako važnije idiosinkrazije nego suvislost priče, fokusiranoj na seriju fluidnih širokokutnih kadrova u kojima nismo posve sigurni gdje prestaje san, a započinje stvarnost, meandrirajući u krajnje bizarne smjerove.

Ponekad se njezina heroina kreće tim istim kadrovima poput sablasti. No kako njezina tibetanska odiseja odmiče, tako se ona sve više otuđuje od sebe, od vlastita pogleda na budućnost, do svog rodnog izričaja i načina na koji tretira muškarce, dok je u mislima proganja ljepuškasti mladac s aurom mučenika (Kailang He). Tek povremeno monokrom digitalnih krajolika prerasta u psihodelični kolorit, poput scene u kojoj purpurne, crvene i plave zrake ispunjavaju nebo poput vitica.

Iako očaj glavne junakinje prelazi u neku vrstu primordijalnog stanja u razornom spoju emotivnog i humornog. Doduše, za razliku od ekstraordinarnih Kineskinja iz recentne roterdamske konkurencije poput Zhu i Xinyuan, Li se možda previše oslanja na kalkuliranu festivalsku pogledajte-kako-sam-cool formulu. Zato s nestrpljenjem čekamo autoričin drugi dugometražni komad.