
Snimio Marko GRACIN / Nl arhiva
U konačan izbor ušlo je osam projekata, ali bez pobjednika. Otkupljeni su radovi zagrebačkih arhitekata, a gradski vrtlar Josip Kulfaner zasađenim palmama u ambijent okoliša pokušava unijeti mediteranski štimung splitske rive i dubrovačke rivijere...
U ostvarenjima važnijih javnih građevina u međuratnom Sušaku ističe se doprinos zagrebačkoga kruga arhitekata, budući da lokalna sredina do kasnih tridesetih godina oskudijeva akademski obrazovanim stručnjacima. Za projekte tih javnih građevina raspisuju se javni natječaji: za gradsku vijećnicu, bolnicu, crkve, Narodni dom, regulacijski plan…
Važno je naglasiti da su natječaji koje raspisuje sušačka općina po pitanju slobode pristupa bili u prednosti u odnosu na susjednu Rijeku gdje je pravo sudjelovanja na njima (od početka četrdesetih godina) bilo određeno prema kriterijima političke podobnosti.
Arhitektonski i urbanistički natječaji u Kraljevini Jugoslaviji zasnivali su se isključivo prema kriterijima struke, što se odnosilo i na članove komisija u koje su, pored općinskih djelatnika, bili zastupljeni sveučilišni profesori te samostalni profesionalci s iskustvom na međunarodnoj razini.
Bez prve nagrade
Usprkos teškoj poslijeratnoj gospodarskoj situaciji, sušačko poglavarstvo na izgradnju nove zgrade vijećnice ponukale su skučene prostorije u kojima su do tada bili smješteni ured poglavarstva i redarstvo te visoka stanarina.
Radi terenskih (ne)prilika odabranog gradilišta ispod zgrade Gimnazije predvidjelo se da će nova zgrada imati dva suterena, prizemlje i dva kata, u kojoj se planirao smještaj svih prostorija potrebnih za rad poglavarstva i redarstva.
Kod njihovog grupiranja slijedili su se kriteriji da se uredi u koje su dolazile stranke radi lakšeg pristupa rasporede na donjim etažama. Gradilište koje je odabrano bilo je okruženo slobodnostojećim vilama kojima se nova vijećnica morala prilagoditi vanjštinom.
Sva pročelja valjalo je arhitektonski obraditi, a posebno se uvažavaju jugozapadna fronta vidljiva s morske strane i nasuprotno pročelje prema Trgu braće Mažuranić. Sudionicima natječaja prepušta se slobodan izbor arhitektonskih stilova, no svakako je valjalo poštovati karakter okoliša.
U konačan izbor ušlo je osam projekata, a kako niti jedan rad nije odgovorio na sve postavljene uvjete natječaja, ocjenjivački sud ne dodjeljuje prvu nagradu. Druga nagrada pripala je zagrebačkom arhitektu Juraju Denzleru, autoru relativno najbolje osnove, a dvije treće nagrade također poznatim zagrebačkim arhitektima Stjepanu Hribaru i Lavoslavu Horvatu.
Palme za štimung