Foto Ana Križanec
Istaknuo je da u svom književnom stvaralaštvu nastoji zabaviti čitatelje, nekome donijeti veselje. To me ispunjava zadovoljstvom, iako to nije naročito literarno visok cilj, dodao je
povezane vijesti
RIJEKA – Posljednjeg dana 18. riječkog sajam knjiga i festivala autora Vrisak, u subotu su predstavljeni romani “Nada” Ante Tomića i “Heroin, kruh i rudnici sumpora” Nikole Strašeka.
Ante Tomić je naveo da je roman “Nada” napisao nakon stanke u stvaralaštvu, i to zbog gubitka samopouzdanja u tom razdoblju. “Počeo sam pisati više djela, ali mi se nije svidjelo što bih napisao. Nisam bio sretan s tim što pišem”, rekao je. Istaknuo je da je “Nada” trebala biti priča s 20-30 stranica, no ponovno je osjetio radost gradnje priče i kreiranja šašavih likova, kako je rekao, pa je “Nada” na kraju postala kraći roman.
“Kad pišem roman, nemam jasnu ideju kuda će ići, ali imam jasan cilj koji želim postići. Važnije od same priče mi je ton od prve rečenice i emocija”, dodao je. U slučaju “Nade” trudio se da bude brza, sva u radnji, bez viška i nepotrebnih opisa, rekao je Tomić.
Upitan o različitim pristupima pisanju kolumni i romana, Tomić je naveo da su njegove kolumne često bijesne i zločeste, u kojima se “iživljava na nekim nesretnicima”. “Ponekad se zasramim sebe, zašto se bavim time. No, svuda je mnogo zloće, posebno u društvenim mrežama, a ja sam se u pisanju romana želio odmaknuti od zloće, pakosti i nepomirljivosti”, naveo je.
Ustvrdio je da je “Nada” tekst, koji je uz to što je ljubavni roman, i politički. “Želio sam se odmaknuti od sebe kakav sam u novinama, otrovan i bezobrazan i da nađem u sebi neku dobrotu. U ovom romanu sam pisao o ljudima koji mi nisu simpatični, ali sam pokušao stvari vidjeti iz njihove strane, naći njihove motive”, rekao je.
Istaknuo je da u svom književnom stvaralaštvu nastoji zabaviti čitatelje, nekome donijeti veselje. To me ispunjava zadovoljstvom, iako to nije naročito literarno visok cilj, dodao je.
Nikola Strašek je u autofikcionalnom romanu “Heroin, kruh i rudnici sumpora” opisao svoj životni put od ovisništva, boravka u komuni do rada u skladištima voća i povrća.U stankama rada i tijekom vožnje tramvajem na posao ili s posla počeo je pisati poeziju, a za nju je 2023. dobio nagradu Post scriptum za književnost na društvenim mrežama. Te pjesme čine njegovu prvu zbirku poezije “Leptirići u trbuhu, glave na kolcima”.
Nakon godina ovisništva o heroinu, odlazi u komunu, gdje ostaje pola godine. Roman “Heroin, kruh i rudnici sumpora” počeo je pisati 2021. godine s odlukom da bude najnemilosrdniji prema sebi. Svojoj, sad 18-godišnjoj kćeri opisao je svoj ovisnički put te mu je i otac dao odobrenje da piše. U romanu to više nisam ja, kao što se više ne može znati ni jesu li drugi likovi stvarni ili ne, rekao je Strašek. “Potrudio sam se sve čega se sjećam iznijeti, nisam se bavio drugima, nego sobom”, dodao je.
Istaknuo je i da ga je ovisništvo pretvorilo u emocionalnog invalida, te tijekom tog razdoblja nije osjećao ništa. No, tijekom skidanja su mi se vratile emocije, često sam plakao, veselio se i plesao, što nisam nikad ranije činio, naveo je Strašek.
