Justin Kauflin prvi put je nastupio u Hrvatskoj i istaknuo sve osobine svog muziciranja: iznimnu muzikalnost, vrhunsku tehniku, vjeru u ono što radi i veliku ljubav prema glazbi
ZAGREB Koncertom trija slijepog američkog pijanista, mladog Justina Kauflina, koji se prvi put predstavio hrvatskoj publici, u Zagrebu je otvoren 26. po redu festival Jazz.hr/jesen koji tradicionalno okuplja ponajbolja jazz imena današnjice te zvijezde u usponu.
Justin Kauflin, mladić koji je svojom muzikalnošću i besprijekornom sviračkom tehnikom oduševio i velikog Quincyja Jonesa, u Zagrebu je u četvrtak u jutarnjim satima održao dobro posjećenu radionicu na Muzičkoj akademiji tijekom koje je, uz pripovijest o vlastitom glazbenom putu, uz pratnju kontrabasista Thomasa Fonnesbaeka prisutnima priuštio i vrhunsku svirku.
Uz njega i istraživanju sklonog basista Fonnesbaeka u triju nastupa i izvrstan bubnjar Billy Williams koji je zadivio paletom boja što ih postiže na svom glazbalu.
Program koji je predstavio jazz standarde poput »Sleeping Bee« i covere kao što je »Strawberry Fields« slavnih Beatlesa, ali i Kauflinove autorske skladbe, istaknuo je sve osobine njegova muziciranja: iznimnu muzikalnost, vrhunsku tehniku, vjeru u ono što radi i prije svega veliku ljubav prema glazbi.
Tijekom sat i pol svirke u jednom setu, Kauflinove su interpretacije zadivile publiku koja je neumorno pljeskala svakom odsviranom solu. Razmahavši se u izvedbama koje su potrajale puno duže nego na albumima, s velikom osjećanošću i dinamikom, trio nam je priuštio vrhunski glazbeni događaj kojem je itekako vrijedilo nazočiti.
Inače festival od ove godine stanuje u novoj koncertnoj dvorani »Blagoje Bersa« Muzičke akademije u Zagrebu. Usprkos skepsi određenog dijela publike prema novom prostoru, on se već na prvome koncertu pokazao iznimno prikladnim za jazz događanja. Prije svega, oku je ugodna u svijetlo drvo odjevena pozornica na kojoj prepoznatljiva scenografija Borisa Boduljaka funkcionira kao da je upravo za nju izrađena.
Uz to, cijela je dvorana izdužena u odnosu na Malu dvoranu »Lisinski«, a sjedala su povezanija pa se stječe dojam veće kompaktnosti, što se očituje i u visokoj kvaliteti zvuka. Manje akustična od malog »Lisinskog«, ponudila je izvrsnu podlogu tonskom majstoru Mariju Mavrinu da pokaže kako treba ozvučiti klasični jazz trio. (Jelena KNEŠAUREK CARIĆ)