Jazz.hr/Jesen

Jazz uragan Michela Camila razdrmao "Lisinski"

Davor Hrvoj

Dominikanski glazbenik predstavio se dinamičnim i uzbudljivim izvedbama izmjenjujući nježan, osjećajan, romantičan pristup s furioznim, agresivnim, euforičnim da bi oduševio publiku



ZAGREB »Ovako nešto nikad nisam čuo!«, »Ovo je nevjerojatno!«, »Ovaj će čovjek pojesti klavir!«, »On sam zvuči poput orkestra!«… Takvi su se komentari čuli tijekom i nakon koncerta slavnog pijanista iz Dominikanske Republike Michela Camila. Već nakon prve izvedbe – ovacije, i tako tijekom cijelog nastupa koji je okončan tek nakon dva dodatka.


    Na ovom se, solističkom recitalu, Camilo predstavio i kao uspješan skladatelj, iako je uz vlastita izveo i dva djela drugih autora: jazz standard »The Frim-Fram Sauce« koju je proslavio Nat King Cole, te »Adios Nonino« Astora Piazzolle. Dojmljiva je bila izvedba njegove skladbe »Why Not?« koja mu je omogućila ulazak u elitno jazz društvo, a vokalnoj skupini »Manhattan Transfer«, koja ju je snimila, priskrbila nagradu »Grammy«. U dodatku je oduševio i vlastitom skladbom »Caribe« koju su svirale zvijezde klasične i jazz glazbe, primjerice sestre Labeque i Dizzy Gillespie.  

 Camilo je u mladosti, uz glasovir, studirao i udaraljke što se osjeća u njegovom pristupu glazbalu. Dok bi lijevom rukom precizno držao tempo, varirajući ritam, desna bi letjela prema trenutnom nadahnuću, ali uvijek logično, pitko, razumljivo… Predstavio se dinamičnim i uzbudljivim izvedbama svirajući smireno, izmjenjujući nježan, osjećajan, romantičan pristup s furioznim, agresivnim i euforičnim. No, bez obzira o kojoj se formi radilo, u njegovom su se nastupu neprestano osjećali strast, srčanost i veselje, a besprijekorno vladanje tehnikom omogućuje mu da svira opušteno, pa i u najzahtjevnijim dionicama. 


  Prošetao je kroz cijelokupnu tradiciju jazza. Naime, u njegovoj su se glazbi neprimjetno izmijenjivali elementi bluesa, ragtimea, swinga, bebopa, free-jazza, afro-cubane, ali i raznolike tradicije latino, kao i klasične glazbe. Naime, Camilo je i nagrađivani skladatelj i izvođač klasične glazbe, suradnik mnogobrojnih cijenjenih orkestara i dirigenata.    

 Na svojem drugom nastupu u Hrvatskoj – prvi je održao 2007. u duu sa španjolskim flamenko gitaristom Tomatitom na Dubrovačkim ljetnim igrama, kao prvi umjetnik koji je svirao na tada novom »Steinwayu« – Camilo je svirao za samo tristotinjak ljubitelja jazza. Naime, za ovakve nastupe, što ih inače održava u najvećim i najprestižnijim svjetskim koncertnim dvoranama ili jazz festivalima, dobiva ovacije tisuća ljubitelja jazza, ali i klasike kad ju svira. Tako bi moglo biti večeras na koncertu u Velikoj dvorani »Lisinski« gdje će nastupiti uz Zagrebačku filharmoniju. Sudeći prema reakcijama glazbenika na probi, koji su svaku izvedbu oduševljeno pozdravljali, trebao bi to biti još jedan njegov trijumf.