Interdisciplinarni projekt najviše se naslanja na edukaciju i žive tematske razgovore o socijalnoj dimenziji religije, radništva, tržišta
Tijesna simbioza umjetnosti i istraživanja, umjetnosti i društva, takozvane »socijalne skulpture« i demokracije – to su neke od istaknutijih koordinata u opsežnom multimedijalnom sustavu višedijelnog projekta »Početi najbolje što se može«, predstavljenog izložbom u Galeriji Nova. Umjetnica Andreja Kulunčić pokrenula je taj projekt 2010. godine u kontekstu svoga istraživačkog djelovanja koje obuhvaća teorijska istraživanja, umjetničku produkciju i procese kritičke refleksije.
Misija kojom se vodila bila je, kako kaže, »mapiranje i poticanje kreativnih strategija i konkretnih platformi za artikulaciju društvenih problema te pružanje podrške traženju njihovih rješenja na mikro i makro razinama«. Konkretno, zanimalo ju je što pojedinci i grupe kroz umrežavanje mogu dati društvu i kulturi. Izložba »Početi najbolje što se može« izdanak je tog istraživačko-aktivističkog mega-projekta.
Kreativne strategije
– Projekt Kreativne strategije započela sam 2009. nakon što sam u 2008. na neki način zaokružila »pobrojavanje« sivih zona unutar neoliberalne desne političke vlasti. Činila sam to kroz projekt »Sightseeing« u Grazu 2003., radom s tamošnjim tražiteljima azila; »O stanju nacije« gdje smo s pripadnicima ugroženih manjina (homoseksualcima, Kinezima i Romima) radili na medijskoj normalizaciji odnosa prema drugom u hrvatskom društvu; zatim »Bosanci van!« gdje sam skupa s tri građevinska radnika iz Bosne krenula u javnu diskusiju (preko city-lights kampanje) o pitanju zakona koji tim ljudima život čini neizdrživim na svakodnevnom nivou (loša hrana, smještaj koji nije za ljude, dugački i nepredvidivi radni sati, odvojenost od obitelji) – ističe Andreja Kulunčić, navodeći kao ishodišno poglavlje ovog novog projekta još i radove »Novi zatvor«, o zakonskom sustavu u Luksemburgu, koji ignorira različite stupnjeve prijestupa i kaznenih djela i sve tretira jednako, te rad »1franak=1glas« započet 2007. u Švicarskoj, koji u fokus stavlja rasistički odnos tadašnje desne vlasti prema ilegaliziranim ljudima koji tamo žive i rade.
Andreja Kulunčić je vizualna umjetnica, živi u Zagrebu. U svojim radovima propituje različite aspekte društvenih odnosa i angažirane umjetničke prakse koje aktivno uključuju različite publike, procese rada temeljene na kolektivnosti i multidisciplinarne suradnje, njen rad inicira interdisciplinarne mreže i često zahtijeva od publike aktivnu suradnju i »dovršavanje« djela. Sudjelovala je na brojnim značajnim međunarodnim izložbama: Documenta 11, Kassel; Manifesta 4, Frankfurt; 8. istanbulski Bijenale, Istanbul; 10. trienale Indije, Jaipur; Liverpoolski Bienale, Liverpool; Day Labor, P.S.1, New York…
Kroz ta četiri rada Andreja Kulunčić je markirala fašizam koji, prema Močnikovoj tezi, stalno postoji u društvu i pitanje nije da li se manifestira, nego u kojoj se količini i na koji način manifestira. Reagirajući na slučajeve kad su se obrasci netrpeljivosti uvodili u zakone, umjetnica je predano radila na tome da same subjekte društvene marginalizacije aktivno uključi u dijalog s većinom. Umjetnost je koristila kao oruđe otpora u službi osnaživanja obespravljenih sudionika projekata.
Tematski razgovori
Uz tematske razgovore koji će se tijekom lipnja održavati u galeriji (»Perspektive novog sindikalizma«, »Osnove direktne demokracije«, »Socijalna dimenzija religije: kršćanstvo u praksi«, »Emancipatorski potencijal religije i društveni angažman«), izložbeni materijal čini dokumentacija dosadašnjih etapa u razvoju ovog projekta koji zainteresirano propituje teme poput novog siromaštva, samoorganiziranja radnika, direktne demokracije, društvene solidarnosti, samoorganiziranih građanskih inicijativa. Korpus tih tiskanih materijala je mobilan i organizatori ga zovu »toolkit«.
– Središnji element projekta realizira se u formi prenosive modularne prostorne jedinice koju su kreirali svi sudionici projekta. To je prostorna i prenosiva instalacija koja uz to što kreira prostorni okvir diskurzivnih događanja istodobno funkcionira i kao svojevrsna početnica –»toolkit« – s pojmovnikom, arhivom dosadašnjih borbi i literaturom iz područja sindikalizma, direktne demokracije, feminizma, praktične teologije, održivog življenja i angažirane umjetnosti s ciljem edukacije, informiranja i otvaranja dijaloga. Model početnice metafora je i poticaj zajedničkom djelovanju, ali i konkretan edukativni alat namijenjen korisnicima koji potiče stjecanje znanja u iznalaženju alternativnih rješenja u politički nefunkcionalnoj svakodnevici – ističe Ana Dević iz kustoskog kolektiva WHW.
»Toolkit« su, dakle, kreirali svi sudionici projekta, a obuhvaća i ciklus publikacija o radničkim pravima i sindikalizmu, feminističkim praksama, teologiji oslobođenja i angažiranoj umjetnosti. Andreja Kulunčić smatra da je to nužna literatura za početak ozbiljnog proučavanja područja radničkih prava. Dijana Ćurković i Hrvoje Jurić autori su »Početnice direktne demokracije«, Bruna Nedoklan autorica je »Karte svjetskih primjera promjena«, Bojan Nonković i Jovica Lončar sastavili su »Sindikalnu početnicu«, Igor Livada vodi »Arhiv borbe«; Gordana Dragičević , Sunčana Pešak i Dražen Šimleša autori su »Početnice održivog življenja«, dok je Irena Bekić autorica »Početnice angažirane umjetnosti«. Čitaonica će biti otvorena do 30. lipnja, do kad traje i program tribina.
