Poznati muzikolog

IN MEMORIAM Otišao je Ivan Pavačić Jecalićev, promotor kulturnog nasljeđa Krka

Mladen Trinajstić

Dobrinjci, ali i otočani, a s njima i svi zaljubljenici u sopnju i kanat po domaću, oprostili su se od istinskog velikana kulture ovoga kraja. Tijekom cijelog svog života ovaj iznimno aktivni muzikolog i melograf, bio je čuvar i promotor kulturnog nasljeđa Krka, ali i Primorja



 Dobrinjci ali i otočani, a s njima i svi zaljubljenici u sopnju i kanat po domaću, oprostitili su se od istinskog velikana kulture ovoga kraja – Ivana Pavačića Jecalićeva. Predani i tijekom cijelog svog života iznimno aktivni muzikolog i melograf, čuvar i promotor kulturnog nasljeđa otoka Krka, ali i Primorja, neumorni i zauzeti čuvar i promotor posebice glazbenog dijela kulturne baštine Bodulije preminuo je u svom rodnom Gostinjcu, a sredinom ovog tjedna i ispraćen na svoje posljednje ovozemno počivalište, na mjesnom groblju u Dobrinju.


Ivan Pavačić, rođen 1936. godine, osnovnu je školu pohađao u Dobrinju i Krku, a u Rijeci 1956. maturirao u srednjoj Građevinskoj školi te je potom, završivši šesti stupanj visokoškolskog obrazovanja, stekao i odgovarajuća ovlaštenja u mrežno-operativnom planiranju i vođenju objekata visokogradnje. Nakon kraćeg profesionalnog djelovanja u krčkom Progresu i GP Krku, od 1959. pa do svog umirovljenja 1992. godine radni je vijek proveo u riječkom GP-u Primorje. Pavačić je od djetinjstva iskazivao interes za pučku glazbu kraja iz kojeg je potekao, a formalniju naobrazbu te vrste stekao je u Rijeci gdje je pohađao trogodišnju školu kod Anatola Manoševskog, poznatog tenora i glazbenog pedagoga. Bio je član mješovitog zbora Jedinstvo te je povremeno sudjelovao u radu i brojnih drugih zborskih ansambala. Ipak, glavna i najvažnija preokupacija, posebice u godinama po umirovljenju, uvijek mu je bila tradicijska glazba njegova rodnog otoka.


Lusmarine moj zeleni


Svoje zanimanje i ljubav prema pučkoj glazbi, kako u njenom duhovnom tako i svjetovnom segmentu, počeo je posebice iskazivati 1960-tih godina, kad je krenuo sustavno istraživati tradicijsku glazbu otoka Krka, surađivati s lokalnim kanturima i kanturicama i zapisivati njihove pjesme i napjeve. Pavačić je tijekom svog dugog i predanog rada objavio više vrijednih i iznimno sadržajnih radova. Prva njegova knjiga je »Staroslavenska misa Dobrinj«, tiskana 2001. godine, a za njom su još uslijedili i radovi »Slavim Te, Gospode« iz 2003. go­dine s notnim zapisima »Vele vičernje« i drugim duhovnim pjesmama. Pavačić je zaslužan i za izdanje »Staroslavenske mise Dubašnica«, a uredio je i snimio CD »Ovo su van kolejani« na kojem su trajno sačuvani tonski zapisi sopnje i kanta dubašljanskih sopaca, kantura i kanturica. Njegovom je zaslugom snimljen i trostruki CD/DVD album »Da se ne zatore« s pučkom glazbom Dobrinja i otoka Krka, kao i dobrinjskom staroslavenskom misom.


Škole sopnje i pučkoga kanta




Godine 2016. javnosti je predstavljen trostruki CD »Cviće mi poje pokrilo – izvorna glazba otoka Krka« čiji je inicijator, ujedno i glazbeni urednik, bio također preminuli velikan krčke tradicijske baštine. Prošle je 2018. godine objavio melografiju »Starinska maša Garica«. Svojim najvrednijim radom Pavačić je osobno smatrao melografiju »Lusmarine moj zeleni« – kapitalno djelo predstavljeno 2008. godine u kojem je, na više od tisuću njegovih stranica, pridonio trajnom očuvanju više od šest stotina naslova izvornih, domaćih, narodnih pjesama. Sam Pavačić svojevremeno nam je predstavio i da je takvim svojim nastojanjima, kroz sva svoja objavljena djela zapisao i za buduća pokoljenja sačuvao više od 1.200 narodnih pjesama (i plesova) otoka Krka, ali i drugih dijelova primorskoga kraja.


Pavačić je velik doprinos očuvanju, valorizaciji i popularizaciji krčke glazbeno-tradicijske baštine dao i kao voditelj, odnosno učitelj u lokalnim školama sopnje i pučkoga kanta koje je pokrenuo i vodio u Malinskoj, Njivicama, u Dobrinju, Vrbniku i Baški. Jedan je od pokretača i osnivača Udruge sopaca otoka Krka te je zaslužan i za organizaciju Smotre sopaca otoka u Pinezićima na kojima mladi sopci i kanturi svakog ljeta pokazuju svoja glazbena znanja i vještine. Veliko postignuće Pavačića Jecalićeva jest i da je u proteklim desetljećima sa sopnjom i kantom otoka Krka upoznao više stotina mladih otočanki i otočana, djevojčica i dječaka koji i danas sopnjom i kantom čuvaju spomen na svog učitelja. Spomenuti čuvar kulturnog identiteta otoka Krka zaslužan je i za nastanak »Početnice za svirku sopela i kanat po starinsku« – jedinstvenog udžbenika bez kojeg nitko od mladih sopaca ili kantura danas više ne ulazi u glazbeni svijet njihovih predaka. Dulje od dva desetljeća na


Prvom programu Hrvatskoga radija emitirala se i emisija pučke glazbe, čakavskoga govora i običaja u kojoj je Pavačić aktivno sudjelovao na terenskom snimanju, a na njegovu je inicijativu i Radio otok Krk godinama emitirao emisiju Ognjišće, čiji je Pavačić bio koautor. Godine 2016. Primorsko-goranska županija dodijelila mu je nagradu za životno djelo, a istu je nagradu pet godina prije dobio i od svoje Općine Dobrinj.