Nakon premijere u Hrvatskoj, dokumentarni film o riječkoj autobusnoj postaji Žabica »Polazište za čekanje« redateljice Maše Drndić, nastao u produkciji riječke udruge Filmaktiv, dobio je nagradu za poseban doprinos festivalu na upravo završenom Arkipel festivalu u Džakarti, glavnom gradu Indonezije
RIJEKA » Nakon premijere u Hrvatskoj, dokumentarni film o riječkoj autobusnoj postaji Žabica »Polazište za čekanje« redateljice Maše Drndić, nastao u produkciji riječke udruge Filmaktiv, dobio je nagradu za poseban doprinos festivalu na upravo završenom Arkipel festivalu u Džakarti, glavnom gradu Indonezije.
Nagrada »D. A. Peransi« dodijeljuje se istaknutom filmu mladog redatelja s karijerom u usponu koji pridonosi festivalu potičući ideje o društvenim pitanjima u dokumentarnoj i eksperimentalnoj formi. U obrazloženju nagrade stoji da »Polazište za čekanje« razmatra pitanja identiteta u odnosu na promjene nastale pripremama za ulazak Hrvatske u Europsku uniju. Narativno, film je poetičan i izravan, a eksperimentira s voajerizmom cinéma véritéa. Redateljičin odabir crno-bijele tehnike začudno približava publiku šarenoj svakodnevici. Kroz svoj je rad D. A. Peransi, indonezijski autor, promovirao ideju da film mora uspostaviti društvene, političke i kulturne veze s publikom. Kamera u »Polazištu za čekanje« svojim prisustvom propituje odluke koje su donijele država i korporacije te njihov utjecaj na narod.
– To je veliko priznanje koje me je iznenadilo, zbunilo, ali u prvom redu razveselilo – kaže Maša Drndić, koja je jučer primila vijest o nagradi. – Još uvijek ne znam što mi nagrada donosi kao autoru, ali iz obrazloženja se vidi da su žiriju bile važne one stvari u filmu koje sam željela kao redatelj apostrofirati i to je za mene veliki kompliment. Mlada redateljica nije prisustvovala projekcijama svog filma, ni u Armeniji, ni u Indoneziji:
– To su skupa i daleka putovanja, a festivali sad rjeđe plaćaju dolazak svim autorima filmova u konkurenciji. Osim toga, ja sam baš u vrijeme indonezijskog festivala boravila u Gruziji, gdje s bivšom kolegicom s magistarskog studija razrađujem novi dokumentarni projekt, tako da ni objektivno nisam mogla putovati u Indoneziju. Nagrade u ovom poslu su veliko priznanje, pogotovo kad dolaze iz drugog podneblja. Ali ja se veselim svakoj projekciji mog filma, pa tako i ovoj večeras, na Liburnia festivalu u Ičićima – kaže Maša Drndić (1982) koja je diplomirala na Akademiji primijenjenih umjetnosti Sveučilišta u Rijeci te magistrirala snimateljski smjer pri Baltic Film and Media School u Talinu.
