RIJEKA Glavnom oltaru nekadašnje augustinske, a danas dominikanske crkve svetog Jeronima u Rijeci, djelu kipara Antonija Michelazzija iz 1744. godine, vraćen je izvorni izgled, povratkom skulptura duša u čistilištu na njihovo mjesto u nišu od crnog mramora ispod oltarne ploče, gdje će ubuduće trajno stajati.

Riječ je o pet manjih kipova isklesanih iz bijelog mramora – tri muške i dvije senzualne ženske figure, te četrdesetak crvenih plamenova izrađenih u crvenom veronskom mramoru. U kutu niše nalazi se anđeo koji dušama pruža ruku i spašava ih iz plamena.

Prema riječima dr. Damira Tulića, pročelnika Odsjeka za povijest umjetnosti riječkog Filozofskog fakulteta, koji je u prepunoj crkvi sv. Jeronima na Dušni dan održao predavanje o gradnji i ikonografiji monumentalnog oltara, jednom od najreprezentativnijh Michellazijevih djela, ideja iskupljenja iz čistilišta niti na jednom oltaru u Hrvatskoj nije tako plastično prikazana.

Michelazzijevo djelo izvrstan je primjer barokne ideje svetog kazališta. Tu je oltar postavljen poput pozornice gdje prikaz čistilišta trebao potaknuti solidarnost živih prema mrtvima, odnosno ideju da čovjek čineći dobra djela, moleći se i prikazujući svete mise za pokojne može pomoći mrtvima i približiti ih raju. U skladu s takvim shvaćanjem, oltarna ploča u trenutku služenja mise postaje simbolična popustljiva opna između dvaju svjetova. Iz svijeta milosti, stvorenog Kristovom žrtvom, simbolički silazi anđeo u svijet čistilišnog trpljena , izbavlja duše iz ognja i privodi ih u raj.

Taj obredni čin doslovno je prikazan na glavnom oltaru crkve sv. Jeronima čija je izgradnja zahtijevala adaptaciju svetišta koje je zbog njegove veličine moralo biti povišeno. Izgradnju je financirao bogati riječki građanin Josip Minolli, čime si je osigurao grobnicu uz bok one osnivača samostana, grofova Devinskih.

Veliki donator augustincima je ostavio dvije tisuće zlatnika da svaki dan u 11 sati služe misu za njegovu i sve zaboravljene duše zauvijek, od dana njegove smrti. Na oltaru stoje skulpture sv. Josipa i sv. Marije koji su imenjaci Minollija i njegove supruge, a pod njima su i obiteljski grbovi.

Skulptura duša u čistilištu izvorno je bilo šest, ali je jedna izgubljena. Njihov povratak na izvorno mjesto ostvaren je u sklopu projekta »Godina augustinaca u Rijeci«.