Kožičićeva tiskana baština 

   

    Među 130 doniranih naslova, uglavnom knjiga na hrvatskom, engleskom i njemačkom jeziku, nalaze se Senjski zbornici, Prva hrvatska glagoljska početnica 1527. godine, Knjižice od žitija rimskih arhijerejov i cesarov te Od bitija redovničkoga Šimuna Kožičića i druge. Upravo je Kožičićeva tiskana baština probudila najveće zanimanje zamjenika ravnatelja Gutenberg muzeja dr. Clausa Maywalda, generalnog konzula RH u Njemačkoj Josipa Špoljarića, članova hrvatske zajednice u Mainzu te tamošnjih medija. 

   

Hrvatski doprinos 

   

    Već 107 godina Družba »Braća hrvatskoga zmaja«, a od 2002. njezin Stol riječko-bakarski, kao nepolitička i neprofitna udruga njeguje hrvatsku povijesnu i kulturnu baštinu. Svrha Družbe je njegovanje i promicanje istinskog hrvatskog značenja, etičkih i kulturnih vrijednosti Hrvata po kojima se ovaj narod ističe i razlikuje u zajednici europskih naroda. Posebna aktivnost Družbe je proučavanje povijesti hrvatskoga naroda, slavnih i važnih događaja iz njegove prošlosti i znamenitih Hrvata, kao i ukazivanje na hrvatski doprinos europskoj i svjetskoj umjetnosti, znanosti i kulturi te povezivanje postignuća hrvatske kulture sa svjetskim kulturnim i humanizacijskim dosezima.

    – O hrvatskoj kulturnoj baštini i nacionalnom identitetu malo se zna u svijetu ili se ne zna prava istina, jer komunistički sustav i neravnopravna višenacionalna zajednica u kojoj smo živjeli do 1990. godine, nisu to omogućavali. Stoga ne čudi činjenica da u knjižnici Gutenbergovog muzej u Mainzu postoji građa o tiskarstvu, pismenosti i kulturi nekih drugih južnoslavenskih naroda i područja, ali ne i o Hrvatskoj i njezinoj bogatoj baštini, naglasio je Crnković. 

    Karta širenja tiskarstva u svijetu, koju je 1962. objavio dr. Helmut Presser, tadašnji direktor Gutenbergovog muzeja i voditelj Katedre za povijest tiska u Mainzu, zahvaljujući hrvatskom znanstveniku Zvonimiru Kulundžiću, sadrži i tiskaru u Kosinju za koju se, nažalost, ne može sa sigurnošću tvrditi da je postojala. To je potaknulo Družbu da za hrvatsku javnost objavi te činjenice i da se požali kako u prijateljskoj Njemačkoj ima tako malo ili pak nema uopće podataka i znastvene literature, a koja postoji u Hrvatskoj pa i na stranim jezicima. 

    – Stoga smo uz pomoć donatora prikupili svu dostupnu relevantnu građu, knjige, druge tiskovine i multimedijalne proizvode koji govore o hrvatskoj pismenosti, literaturi, starijem tiskarstvu i tiskovinama, ali i o jeziku i kulturnoj baštini kao i o gradovima gdje su te stare tiskare djelovale, kazao je Crnković. 

    Juraj Lokmer ističe kako je poseban naglasak stavljen na hrvatsku tropismenost i trojezičnost, iako postoje tragovi naše pismenosti i književnosti na arapskome, odnosno na hrvatskom najstarijem pismu – glagoljici. 

    – Želimo da rane hrvatske glagoljaške tiskare Senj i Rijeka dođu na kartu širenja knjigotiska, da se vidi kako je i brojčano mali narod Hrvata već 1483. tiskao Misal po zakonu rimskoga dvora, hrvatski prvotisak, što je samo 28 godina nakon Gutenbergovog izuma i tiskanja Biblije. Glagoljaši shvaćaju da su knjiga i riječ jače od oružja u očuvanju ugroženog narodnog bića, poručio je Lokmer, napomenuvši kako je namjera i želja da korisnici knjižnici Gutenbergovog muzeja, u kojem je prikazan ne samo Gutenbergov izum – tiskana preša, njegova Biblija, već i svekoliko tiskarsko, grafičko umijeće, pisma te kultura knjige i tiska uopće u Europi i cijelom svijetu, upoznaju dugo zaboravljeni dio europskoga kulturnoga nasljeđa. 

    Tijekom svečanosti u Muzeju, predstavnici Družbe su domaćinima predložili inicijativu oko poučavanja glagoljice u središtu svjetskog tiskarstva te zatražili pomoć oko inicijative za osnivanjem muzeja hrvatskog tiskarstva u Rijeci, gdje je djelovala tiskara Šimuna Kožičića.