U sklopu bogate ljetne koncertne sezone osebujnog riječkog komornog sastava što ga čine kontrabasist Valter Veljak, njegove kćeri – violinistice Maja i Nataša te sin Vid na violončelu, kvartet je nastupio u crkvi Sv. Agnese u Medulinu. U akustičnom trokrilnom zdanju izveli su primjeren i ukusno odabran program što je brojna domicilna i strana publika raznih uzrasta pratila koncentrirano i s posebnom pozornošću. 

Nakon uigrane i tonski razrađene izvedbe »Kanona« njemačkog baroknog skladatelje Johanna Pahlbela (1653-1706), na početku glazbene večeri živo i nadahnuto je interpretirana Simfonija u D-duru Luke Sorkočevića (1734-1789), a osobito lijepo izmuziciranim frazama tumačen je prozračni 2. stavak Andante. U skladbi »Chanson triste« ruskog skladatelja i kontrabasista Sergeia A. Koussevitzkyog (1874-1951) solist Valter Veljak, uz suradnju ostalih članova kvarteta, iskazao je svoju prirodnu muzikalnost i intonativnu čistoću u izvedbi melodijskih linija. 

Valter Veljak priređivač je većine partitura za svoj kvartet, ali se pojavljuje i kao skladatelj. Ovom je prigodom ansambl izveo njegovu četverostavačnu skladbu melankolična ugođaja »Uspomene«. U ovoj cikličnoj skladbi (Uspomena, Tuga, Bijeg i Smiraj) Veljak je potvrdio svoju skladateljsku inventivnost i umijeće stvaranja programski orijentiranog glazbenog oblika. 

Gudački kvartet Veljak krasi intuitivno usklađeno zajedničko muziciranje, no potvrdili su se i kao vrsni solisti. Posebice se istaknuo čelist, osamnaestogodišnji Vid Veljak, interpretirajući prvi stavak iz čuvenog Koncerta za volončelo u C-duru Josepha Haydna (1732-1809). Demonstrirao je tehničku pedantnost, šarmirao moćnim i plemenitim tonom te je uživljenošću s glazbenim idejama uspio oživotvoriti arhitektoniku djela čime je izazvao divljenje slušatelja. Kao dodatak Vid Veljak izveo je solo Sarabandu iz 6. Suite J. S. Bacha. 

Na kraju službenog dijela koncertne večeri izveden je Preludij i Allegro Fritza Kreislera (1875-1962), austrijskog violinista i skladatelja koji je često u vlastitoj nakladi objavljivao vlastite skladbe, ali pod imenom poznatih skladatelja iz prošlih vremena. Ovu slojevitu skladbu kvartet je interpretirao sugestivno, punoćom zvuka, uzletima i izrazitim crescendima, a u zahtjevnosti ove partiture pokazana je snaga i sigurnost izvedbe. Posjetitelji nisu krili oduševljenje te su izvrsne izvođače nagradili dugim pljeskom i izmamili smireni melodiozni dodatak čime je efektno privedena kraju ova lijepo osmišljena glazbena večer.