BERLIN Iznenađujuće bogate kineske snage u konkurenciji, kvalitativno i brojčano, igraju na snažne žanrovske mehanizme. Kineskog sineastu Diao Yinana upoznali smo 2007. u Cannesu gdje je njegov »Night Train« bio vrhunac paralelne selekcije »Izvjestan pogled« te godine. Isto tako, njegov najnoviji komad »Crni ugljen, tanki led« spada u same vrhunce ovogodisnjeg Berlinalea, fino koketirajući s estetikom noirovskog trilera. 

  Priča počinje pronalaskom amputiranih dijelova tijela u ugljenoj prašini koju je kamion netom istovario ispred termoelektrane. Čak tri murjaka angažirana su da riješe slucaj. Dvojica umiru, a treći biva teško ranjen, te dobiva otkaz i zapošljava se kao zaštitar u jednoj tvornici. Godine prolaze i nova tijela bivaju otkrivena.

Preživjeli policajac ipak nastavlja s istragom i otkriva da su sve žrtve bile povezane s djevojkom iz kemijske čistionice koja u filmu preuzima ulogu ultimativne »femme fatale«. 

O životinjama i cvijeću

Na posve drukčijem žanrovskom terenu zatekao se Kinez Ning Hao, autor kojeg je već upoznala publika Berlinalea na jednom od ranijih festivalskih izdanja (»Mongolski ping pong«). U najnovijem filmu »Ničija zemlja« nije se previše udaljio od prepoznatljivih pustinjskih krajolika.

»Priča je to o životinjama« – najavljuje njegov protagonist odvjetnik na početku filma. I doista, kadar će ispuniti dva ponosna sokola ulovljena za prodaju na ilegalnom tržištu u pustinji Taklamakan.

Takve ptice donose veliku zaradu, pogovo ako ignorirate zakone kao što to čine autorovi junaci. Zato pohlepa postaje kotač zamašnjak autorove sumanute priče koja priziva estetiku Leoneovih spaghetti westerna. 

  Odvjetnik mora preći pustinjsku rutu od 500 kilometara da bi došao do mjesta na kojem se nalazi sudnica, pri čemu će se sudariti s galerijom osebujnih likova kao inkarnacijama suvremenog kineskog društva koje je otišlo kvragu. 

  S druge strane, mladi kineski debitant Zhou Hao najavljen je kao vruća akvizicija paralelne berlinske »Panorame«, gdje su ga opisivali kao nekakav novi spoj Geneta i Fassbindera. No njegov estetizirani komad »Noć« nije se udaljio od korektne stilske vježbe. Ako u Haovu filmu imamo životinje, ovdje imamo cvijeće, konkretnije mušku kurvu Tuberozu i žensku kurvu Narcis.

Masonovo odrastanje

Zato najugodnije iznenađenje »Panorame« nije bio Hao, već sjajne »Nevjeste« u režiji gruzijske redateljice Tinatin Kajrishvili koja suptilno prokazuje Gruziju danas, imunu na poštivanje ljudskih prava, kroz priču o grupi žena koje se moraju suočiti s raznoraznim poniženjima da bi posjetile muževe u zatvoru. Zemlja je to u kojoj se za krađu najobičnijeg bicikla mora odguliti kazna od šest godina. A zatvorenicima je dopušteno da se sastaju sa ženama u posebnim »ljubavnim sobama« tek jednom u šest mjeseci. 

  Posvemašnju odsutnost amerindie produkcije u službenoj festivalskoj konkurenciji pokušao je nadoknaditi Richard Linklater filmom »Boyhood« koji prati različite faze u odrastanju njegova junaka Masona, od školskih dana u Austinu do studija i odnosa s rastavljenim frikovskim roditeljima – ocem koji se ne želi ponašati poput zrele odrasle osobe (neizostavni Ethan Hawke) i luckastom majkom (Patricia Arquette) koja se uvijek zaljubljuje u pogrešnu osobu. Kako godine odmiču u dječakovu kaotičnom emotivnom svijetu, tako njegovi komentari postaju sve lucidniji. 

  Film je to koji pokazuje dječje strahove, potrebe i anksioznosti. Autor ga je počeo snimati još 2002. godine, koristeći strategiju maratonskog realityja, pri čemu je na neki način preuzeo ulogu dječakova autorskog odgajatelja. A mali Ellar Coltrane naprosto je sjajan. Uostalom, ovo izdanje Berlinalea ionako će ostati upamćeno po maestralnim dječjim ulogama, od »Jacka« do »Maconda« i »Treće strane obale«.