Ako je netko s vama, u najrazličitijim životnim situacijama, već 42 godine pa kako ga doživjeti ako ne članom obitelji?! Prošao je s nama sve faze naših života, putovanja po mnogim državama, najčešće u omiljene nam Francusku i Monte Carlo, a da baš nikad nije pokazivao znakove bilo kakve nervoze. I kad bismo mi znali biti jako, jako umorni, on je nastavljao istim ritmom, uvijek poletan, nikad zahtjevan. Da, to vam je naš Renault 4, i to onaj pravi oznake TL.

S iznimnim veseljem i istinskom ljubavi koju osjeća prema svom automobilu, o mitskom »malom divu« ispričao nam je Riječanin Ivan Dvorničić koji je sa suprugom Biserom zahvaljujući svojoj »četvorci« uživao u mnogim čarima života koje donosi dinamika kretanja kroz prostor i vrijeme. S njima smo se pak susreli kako bismo kroz jednu »živu« priču, kroz iskustva ljudi koji se tim automobilom dugo druže obilježili šezdeset godina od kako se taj automobil pojavio.

Životni pratitelj

Dvorničićev Renault 4 oznake TL proizvodio se u Novom Mestu tako da je tada, u sedamdestim i osamdesetim godinama prošlog stoljeća bio – domaći automobil. Imao je samim time bolji porezni tretman, ali unatoč tome, Zastavini proizvodi bili su prihvaćeniji. Jer Renaut 4 je bio – osebujan tip što automatski znači da baš i nije bio za svakoga. Birali su ga pretežito ljudi koji su željeli da im on bude svestrani životni pratitelj. Da bude koristan, izdržljiv, dobro prihvaćen na svim prometnicama, bez obzira kojim se državama kretao. Ali jednako tako, da onako markantan, bude svojim vlasnicima i na ponos kad se pojave u nekim od životnih situacija koje traže – ozbiljnost. Naprosto, Renaut 4 je bio poput onih časnih ljudi koji točno znaju kako se u kojoj životnoj situaciji idealno ponašati.

– Ne, nikad kvara. Nikad ništa iako smo nedavno prešli pola milijuna kilometara. Znam da zvuči nevjerojatno i da nam mnogi to neće prihvatiti kao istinu, ali tek smo sada po prvi put mijenjali »kvačilo«. Koliko su nam samo puta prijatelji znali najavljivati kraj, posebno kad bismo se otputili na inozemna putovanja. Da bi se naša »četvorka« sa svakog takvog puta pojavljivala još snažnija. Sjećam se recimo kad smo u kratkom vremenu otišli do Monte Carla, u kojem smo neko vrijeme supruga i ja radili, i skoro odmah se iz njega se vratili. Vozio je naš »renolić« skoro trideset sati u komadu, sa samo kratkotrajnim predahom u središtu monegaške kneževine, bez da trepne.

Ivan i Bisera Dvorničić Snimio: Mateo Levak

Mi smo na kraju puta bili silno umorni, on je kako nam se činilo mogao nastaviti dalje, i dalje, i dalje, prisjeća se Dvorničić svojih putešestvija kao i storije kada je sa svojim »malim divom« kružio oko znamenitog Casina u Monte Carlu gdje su i Rolls Royce ili Bentley – obični automobili. Baš tako, svi su ignorirali te skupocjene moćnike i gledali »četvorku« iz Hrvatske, baš onu koja je čitavog proizvodnog vijeka za neke bila »čudan« automobil, za druge omiljeni član obitelji. Ili, kao u slučaju Dvorničićevih, jedinstvena »sahara«, po nazivu i danas originalne boje, za njih najodanijeg i nikad dosadnog člana obitelji.

Samo 28 »konja«

Prvi Renault 4 imao je motor snage od samo 22,5 KS. Uostalom i znatno mlađi, ovaj Dvorničićevih, dosezao je samo 28 »konja« iz 850 »kubika«. Nikad se »četvorka« nije razmetala snagom, na kraju je došla do 1,1 litre zapremine i 34 KS, da bi uvijek imala snage i izdržljivosti kao malo koji automobil.
– Svakako, nije mala ni uloga svih »četvorki« koje su se prodale i vozile na hrvatskom teritoriju – i u Jugoslaviji Hrvatska je uz Sloveniju bila najvažnije tržište – recimo u izgradnji brojnih kuća i stanova. Teško da se može pronaći nekog vrsnog matematičara koji bi izračunao koliko su cementa prevezli ti korisni automobili. Koliko su prebacili »zimnica« – junećih butova, francuskih obrada svinjetine, vreća krumpira – koje su posebno bile popularne osamdesetih godina prošlog stoljeća, koliko kašeta grožđa od kojih se napravilo vino… koliko su na kraju krajeva sretnih familija prevezle na ljetovanja i izlete, u posjet rodbini, nastavlja Dvorničić.

A bili su ti magični Renaultovi automobili i vrlo raširena »službena« vozila. S obzirom da sam novinarsku karijeru započeo u vrijeme kad je »četvorka« činila osnovu voznog parka Novog lista, a zahvaljujući i tome što je supruga u brak kao dotu donijela Renault 4, silno sam se navozio privatne i »novolistovskih« četvorki. Dodatni razlog »milijun« kilometara vožnje »četvorke« bio je i strah koji je većina kolega imala od vožnje tog »groznog« automobila što umjesto »normalnog« mjenjača ima – »kišobran«. »Četvorka« nam je bila i pratitelj na svim ratištima 1991. i 1992. godine tako da se i njoj može priznati svojevrsni status branitelja.

– Radio sam nekad u Brodokomercu i ni sam ne znam koliko smo tada imali »službenih četvorki«. Bilo je i mojih TL-a, ali kasnije su potpuno prevladala GTL izdanja. Ali, kako mi se čini, nekako su dugovječnije izvedbe s motorima od 850 »kubika«. Iako su starije jer zadnjih se godina »četvorka« proizvodila samo s 1,1 litrenim motorima, izdržljivije su. Ili su naprosto svojim vlasnicima draže pa se ne rastaju s njima, dodaje nam Dvorničić.

Supruga Bisera je pak, nakon karijere bankovne službenice, krenula sa suprugom u – morske vode. Zajedno su naime bili dio posada na luksuznim brodovima, on kao mornar, ona kao osoba koja kreira gastronomsku ponudu. Ali kad bi bili na kopnu – uvijek Renault 4.
– Kako vam u životu ništa nije slučajno, tako valjda nije ni to da je naš prvi susjed ovdje u riječkoj Hegedušićevoj ulici obitelj Poropat. Kako je vjerojatno mnogima poznato, Đani Poropat je davno, još devedesetih godina otvorio salon Adria PA specijaliziran za prodaju i servis Renaulta da bi ga na tom poslu naslijedio sin Andrej, tako da je i naš ljubimac stalno u dobrim servisnim rukama, pojašnjava nam Ivanova supruga Bisera koja se pridružila razgovoru.

Na kraju krajeva, ona je stvarna, pravna vlasnica automobila. I njezine su impresije slične suprugovim, ni ona ga ne bi mijenjala ni za što na svijetu, a uz obožavanje »malog diva«, njezina su strast gastronomija i specifični dio publicistike koji se njome bavi. Priprema i zanimljivu knjigu zapisa o uvjetima kuhanja na brodu, a osim samih recepata ta knjiga obiluje i brojnim praktičnim savjetima, svim onim »sitnicama« od kojih ovisi krajnji ishod kuhanja. Stoga, izdavači – krenite u pregovore s Biserom!

Tako sitna…

I sad se mi, a pisanje o automobilskoj tematici je prisutno čitavog našeg profesionalnog života, pitamo, parafrazirajući Bareta: gdje je nestao automobil?! Ne premali, ali ni ne prevelik jer najčešće se vozimo sami ili u dvoje, okretan i poletan. Naglašeno funkcionalan, spreman na najveće izazove po pitanju prijevoza najneobičnijih tereta, a opet tako simpatično oblikovan, tako baš – član obitelji. Gledamo li današnje dimenzije automobila, »četvorka« je bila tako – sitna. Dužina joj je naime dosezala do 3663 mm koliko danas imaju najmanji standardni automobili. Široka je bila svega 1485 mm, dok joj je visina, u čemu je slična današnjim automobilima, bila 1470 mm čime se postizala njezina sposobnost pretvaranja u pravi mali »teretnjak«.

Uostalom, u koji današnji automobil B segmenta koji su petnaestak posto veći od »četvorke« može stati »mašina za pranje robe«? U malo koji. Iako s najjednostavnijim motorima, »četvorka« je trošila između šest i sedam litara benzina. Dijelom i zahvaljujući težini od samo sedamstotinjak kilograma. Danas? Unatoč nevjerojatnom podizanju kvalitete tehnologije proizvodnje materijala, skoro da nema automobila ispod tone. Renault je, istina, prvoj generaciji Kangooa namijenio ulogu nasljednika »četvorke«, ali ipak daleko je sve to bilo od čudesnog »malog diva«. Danas su automobili nekako pretjerani: kompleksni, veliki i u odnosu na »četvorke« tako teški, prepuni digitalnih, elektronskih elemenata da se čini kako se o baznoj ideji i namijeni tih samohodnih prijevoznih sredstava vodi sve manje i manje brige.

Srećom, ostaju nam sjećanja koja nam nitko ne može oduzeti. Zahvaljujući ustrajnosti bračnog para Dvorničić ne može nam se oduzeti ni – realnost. Uobličena u njihovu unikatnu, privlačnu, ma baš tako lijepu i nadasve neuništivu »sahara četvorku«.