Siječanj 2026. godine nakon mjeseci i mjeseci u kojima se permanentno ogledao rast prodaje osobnih automobila u Hrvatskoj donio je – pad. Možda na tržištu koje godišnje realizira oko 70 tisuća registracija novih automobila siječanjski manjak od 500 vozila i nije nešto posebno veliko, nešto što se ne može prevladati u mjesecima koji dolaze, ali kad t izrazimo u postocima, manjak od 11.6 posti postaje – opasno velik. Možda čak i zabrinjavajuć za čitav lanac koji se bavi, i od njega živi, automobilima.

Pad je dodatno zbunjujuć jer kad kompariramo ponudu u kojoj se može probati nemali broj novi vozila po cijenama ispod 20 tisuća eura s prosječnim plaćama koje pokazuju kako se u Hrvatskoj zarađuje oko 16 tisuća eura godišnje. Iz9 toga bi slijedio zaključak kako se zapravo nikad nije lakše dolazilo do mogućnosti kupnje novog automobila. Istina, na današnjem hrvatskom tržištu vlada i nemala zbunjenost jer je dolazak velikog broja kineskih proizvođača automobila napravio popriličnu – zabunu. Iako se dakako o ukusima ne raspravlja, možemo ustvrditi da je dizajnerski itekako riječ o konkurentnim proizvodima koji u pravilu donose i jako dobre cijene, odnosno odnos između uloženog i dobivenog izniman je. No, s obzirom da je riječ o relativno novoj pojavi, očigledno je ta dalekoistočna produkcija kod hrvatskih kupaca još uvijek »na vagi«, »na čekanju«. Kao da se čeka povratne informacije od vlasnika kineskih automobila i to nakon nekog malo dužeg vremena eksploatacije. Da se to iščitati i s ljestvice prodaje koju je formirao siječanj. Nevjerojatno je primjerice vidjeti Fiat na 39. mjestu! Nekad omiljena marka, posebno u jadranskoj Hrvatskoj, gotovo je nestala s hrvatskog prodajnog neba. Generalno velik broj europskih proizvođača nalazi se poprilično nisko. Ili nikad niže. Citroen je 17., Alfa Romeo tek nešto bolji od Fiata na 36. poziciji, Peugeot je 15., čak je i Renault, jedan od lidera hrvatskog tržišta trenutno na 12, poziciji. S druge strane iako su i oni zabilježili manju prodaju potresi se ne odražavaju na Volkswagen koncern. Škoda i VW su na vrhu, Audi jako dobar na šestoj poziciji. Kad smo već kod premiuma iz Ingolstadta, dodajmo da se i BMW probio na Top10, nalazi se na devetom mjestu. Može se iz toga zaključiti kako kupci ova dva europska premiuma ne vide u »kinezima« konkurenciju stoga i ne »važu« odluke i kupnji.

A iz Top10 poretka se može iščitati i to da se od europskih proizvođača najviše vjeruje onima iz Njemačke. Pa je tako Stelantisov Opel peti, dok je čast »ostale Europe« spasila Dacia. Istina i ona jako nisko, na desetoj poziciji. Prodor dalekoistočnih proizvođača koji se u prošlosti ogledao s modelima »made in Japan i Korea« – a na Top10 su Toyota, Suzuki, Hyundai i KIA, već bi ove godine mogli nastaviti i kineski proizvođači. Njih je među Top25 pet, s tim da su na Top20 MG i po prvi put BYD.

Svakako, moguće smanjenje prodaje moglo se dogoditi i zbog nemale ponude automobila s »buyback« predznakom. Točnije riječ je o automobilima koje su preuzele rent-a-cr kompanije te ih po isteku turističke sezone, primjerice u studenom vratile matičnim tvrtkama. Kako su to automobili stari manje od godine i s ne više od 20 tisuća pređenih kilometara, a značajnije snižene cijene, i oni mogu predstavljati svojevrsni »kanibalizam«, utjecaj na smanjenje prodaje novih vozila.

Veljača je mjesec u kojem se također odražava određena nedorečenost tržišta, a onda polako kreću i rent-a-car kompanije. Je li došlo do određenog zasićenja tržišta nakon nekoliko godina jako dobre prodaje uzlane putanje ili se naprosto čeka svojevrsna »eksplozija« prodaje kineskih automobila kako bi e prodajne brojke izravnale, vidjet ćemo uskoro. Ovogodišnji siječanj je 2026. godinu najavio kao onu koja donosi promjene. Mogle bi biti i korjenite.