Glavna namjena automobila, prijevoz putnika, ostala je nepromijenjena. No iskustvo i udobnost samoga putovanja, ali i zabave, sigurnosti i ostalih mogućnosti koje se pritom na njega nadograđuju putem infotainmenta obogaćuju se iz dana u dan. Trendovi u automobilskoj industriji kroz posljednjih su se nekoliko desetljeća dramatično mijenjali na praktički svim poljima, piše revija HAK. Posebna priča pritom je vezana za opsluživanje raznih funkcija objedinjenih pod svima poznatim, ali katkada nedovoljno rasvijetljenim pojmom infotainmenta. Nekad davno svi instrumenti i prekidači u kabini odnosili su se i bili podijeljeni samo na najosnovnije funkcije koje je automobil vozaču i putnicima uopće i pružao: vožnju, glazbu i grijanje kabine. I to je, u najvećem broju slučajeva, bilo sve…

Kako su se vremenom postojeće opcije nadograđivale i bivale sve bogatije, a uz njih su redovito dolazile i one nove, broj funkcijskih tipki na armaturi polako je rastao sve više i više. Jednostavne radio kasetofone, primjerice, počeli su s vremenom mijenjati sve napredniji  sustavi koji su počeli nuditi i nove nosače zvuka poput CD-a i CD izmjenjivača, ali i minidiska te prvih USB utora. Asketske ventilacijske sustave u povijest su pospremili klima-uređaji, prvo oni najjednostavniji ručni, a  zatim i oni automatski, pa dvozonski, trozonski, četverozonski… I što je automobil bio skuplji i ekskluzivniji, dostupnih opcija bilo je sve više, zaključno s minibarovima i grijanim, hlađenim, pa i masažnim sjedalima.   

Negdje usput, navigacijski sustavi izbrisali su potrebu za autokartama i atlasima, a s njihovim razvojem počela se pojavljivati i potreba za ugrađivanjem prvih ekrana. Njih su zatim, logično, počeli koristiti i sustavi kao što su parkirni senzori, kamere, pomoć pri parkiranju, automatsko parkiranje, pomoć pri manevriranju prikolicom… Time smo već pomalo zakoračili i u sferu naprednih sustava pomoći te raznih sigurnosnih sustava.

Oni su, pak, uz sve navedeno, kao i sustave poput start/stopa za gašenje motora na semaforu te vožnje unutar voznog traka (a zatim i tempomata i aktivnog tempomata), broj dostupnih opcija u osobnim automobilima u konačnici podigli do nekad nezamislivih razina. Stvari su k tome otišle još korak dalje sve učestalijim korištenjem raznih programa vožnje kod kojih korisnici biraju između sportskih, ekoloških, off road i drugih postavki različitih komponenti pogona.

I gotovo svaka od njih, dakako, zahtijevala je svoju tipku za pokretanje i zaustavljanje. U nekom smo se trenutku, tako, prije otprilike 15-ak godina, našli u situaciji da je na središnjem grebenu, armaturi, volanu i okolo njega bilo moguće nabrojiti i po 50-ak ili  60-ak različitih tipki ili prekidača, koliko smo ih svojedobno izbrojili na Opelovoj Astri. Kad se danas vratimo u ta vremena, sjećamo se da smo se tad doista znali zapitati kako su dizajneri interijera obavljali svoj posao, ali i kako su se u svemu tomu uopće trebali snalaziti prosječni vozači.

A da stvar bude gora, praktički u isto vrijeme, početkom 2010-ih, na tržištu se pojavila i tad sasvim nova, upravo suprotna krajnost, po mnogima i po mnogo čemu – zapravo i gora. Stigli su veliki dodirni ekrani. Tesla je predstavila Model S, s dotad neviđeno velikim središnjim zaslonom, koji je u sebi objedinio praktički sve opcije i sve funkcije, uključujući i sve moguće uz njih vezane komande. Bez klasičnih tipki, što je značilo da su brojne funkcije ostale zakopane preduboko u za mnoge kompliciranim i neintuitivnim izbornicima.

Logika smartphonea, naime, ovdje samo djelomično ima smisla jer jedna stvar je prčkati po telefonu i igrati se s funkcijama u miru svoje sobe, a sasvim druga pokušavati se snaći u menijima tijekom vožnje. Teslin ekran je, doduše, u ono doba još bio ekstrem, jer su se ostali igrači ipak razvijali korak po korak. Kako bi u cijelu priču uveli malo reda i smisla u korištenju, proizvođači automobila, posebno oni s ponudom modela u visokoj premium klasi, počeli su svojedobno razvijati posebne sustave namijenjene upravljanju objedinjenim funkcijama infotainmenta. Svaki od njih birao je svoj smjer, pa su za opsluživanje neki od njih odmah počeli koristiti opcije dodirnog zaslona, dok su neki drugi zaključili da je za skrolanje menijima smislenije koristiti posebni kontroler, obično smješten na središnjem grebenu. Napredne funkcije glasovnog i upravljanja gestama predstavljale su sljedeći korak, kao i haptički, odnosno taktilni zasloni koji su vibriranjem pod prstom signalizirali da je komanda prepoznata i prihvaćena.

Većina ipak kao da je otišla u smjeru dodirnih zaslona, što su kao najjednostavniju i najjeftiniju opciju svesrdno počeli podržavati i novi, uglavnom kineski proizvođači. Danas se većina korisnika slaže da je kombinacija raznih načina upravljanja, dakle i putem zaslona i putem klasičkih tipki, vjerojatno najbolje rješenje. Posebno u današnje doba, kad svim navedenim funkcijama treba dodati još i sve veće mogućnosti povezivanja i komunikacije, koje sve više preuzimaju primat među ostalima. Dakle, pod pojmom automobilskog infotainment sustava danas se tako podrazumijevaju objedinjene opcije koje vozaču i putnicima donose zabavu, razne vrste informacija i opcije povezivanja te su integrirane s audio i video ponudom, navigacijom, komunikacijom i ostalim internetom potpomognutim funkcijama.   

Zabava u automobilu, kao što smo već spomenuli, nekad se svodila na FM radio i kasete, CD i USB izvore glazbe, dok primat danas sve jasnije preuzimaju streaming servisi poput Spotifya ili raznih podcast platformi. Na zaslonima u automobilu, nadalje, putnici straga mogu se zabaviti gledajući filmove ili igrajući igrice, a nešto od tih mogućnosti dostupno je i na prednjim sjedalima, ali samo dok automobil stoji.  Unatoč sve više novih opcija, navigacija i dalje zauzima možda i vodeće mjesto među njima, posebno uz činjenicu da je klasično GPS navođenje sad obogaćeno informacijama o stanju na cestama u realnom vremenu, POI točkama, ažuriranim cijenama goriva na raznim benzinskim postajama, pa čak i vremenskom prognozom i drugim korisnim informacijama.   

Za plaćanje kazne policiji zbog korištenja mobitela u vožnji doista više nema nikakvog opravdanja. Komunikacija, odnosno razgovor telefonom ne samo da je sigurniji nego i znatno jednostavniji ako se vozač pritom koristi integriranim hands free sustavom povezivanja koje je automatizirano te se treba upariti samo jednom, dok se baterija telefona u automobilu puni – bežično. Pozive je moguće inicirati glasovnom komandom, a poruke čitati na zaslonu.  Koristite li pritom Android Auto ili Apple CarPlay, sve to vrijedi i za WhatsApp i druge aplikacije koje su sad dostupne na ekranu na armaturi. I upravo u tome se očituju možda i najvažnije mogućnosti povezivanja: ljudi vole poznato okružje i zato im je lakše da iste funkcije mogu koristiti i na telefonu i u automobilu, a logično je da je to uostalom i znatno sigurnije. Dodatnu dimenziju cijeloj priči daje WiFi hotspot, ako je dostupan u vozilu, jer se onda svi putnici po želji mogu spojiti na internet i uživati u individualno odabranim sadržajima.

Među vozačima najvažnije funkcije infotainmenta ubrajaju se svakako podaci o performansama vozila, odnosno stanju vozila, potrošnji i efikasnosti, pritisku u gumama i nadolazećim servisnim intervalima. Sigurnosnu stranu priče, nadalje, predstavljaju podaci, odnosno izravni prikazi sustava pomoći u vožnji poput nadzora mrtvog kuta, upozorenja na mogući sudar, tempomata i dinamičkog tempomata te sustava za pomoć pri parkiranju ili automatsko parkiranje. Sustavi klimatizacije u sklopu infotainmenta među elementima su koji i danas pokreću rasprave jer se sve češće upravljanje njihovim opcijama nalazi u sklopu dodirnih zaslona, ponekad manje ili više sakriveno u menijima, iako je riječ o funkcijama koje se u današnje vrijeme neprestano koriste i moraju biti brzo dostupne.