Pomalo zaboravljena stravična sudbina triju sestara iz Dominikanske Republike, ubijene od strane desničarskog režima diktatora Rafaela Trujilla, otvorila je put ka proglašenju 25. studenog kao Međunarodnog dana UN-a za borbu protiv nasilja nad ženama. To je datum koji se danas obilježava diljem svijeta i nijemi je spomen na brutalan čin trostrukog ubojstva iza kojeg je osobno stajao tašti psihopatski diktator i ubojica, jedan u nizu političkih nasilnika koji su ostavili krvavi trag u Latinskoj Americi.  Žene su bile članice tajnog pokreta otpora protiv profašištičkog režima koji je svoje političke neprijatelje proganjao, zatvarao i ubijao a posebno ako su protivnice bile žene.

Povijesni datum i surovo stradavanje latinoameričkih heroina ima i svoju pouku za današnji svijet u kojem nova pokoljenja političkih i inih moćnika siluju oslabljene demokracije, stavljajući pod znak pitanja dostignuta prava žena i njihovu zaštitu od nasilja. Povijesni slučaj vrlo je poučan i za naše “podijeljeno” društvo dio kojeg izliku relativiziranja prava žena i govora mržnje jeftino svodi na slobodu mišljenja.

Sestre Mirabal / Instagram

Desničarski diktator, seksualni predator

Dana 25. studenog 1960. godine, tri sestre Patria, Minerva i María Teresa Mirabal pronađene su mrtve na dnu klanca u blizini La Cumbrea, planinskog dijela puta u Dominikanskoj Republici. Džip kojim su putovale survao se 150 metara u dubinu. Izgledalo je kao nesreća, režim je to pokušao inscenirati. No, njihova tijela, kao i tijelo njihovog vozača imali su tragove premlaćivanja i davljenja, podsjeća na povijesni slučaj Deutsche Welle (DW).

U to vrijeme Dominikanskom Republikom vladao je Rafael Leonidas Trujillo Molina (1891-1961), diktator čijih je više od 30 godina vlasti bilo obilježeno cenzurom, špijuniranjem i brutalnom represijom. Protivnici režima često su bili ušutkani, a njihova ubojstva prolazila su nekažnjeno.

I sestre Mirabal bile su žrtve režima. Rođene u imućnoj obitelji, rano su razvile političku svijest i digle glas protiv režima čiji su postupci ponekad pogađali i njih osobno.

Minerva, prva žena koja je stekla diplomu pravnice u Dominikanskoj Republici, jednom je odbila seksualne nasrtaje diktatora Trujilla Moline. Bila je maltretirana, lišena licence za rad i stavljena pod stalni nadzor.

Povjesničarka Nancy P. Robinson napisala je 2006. godine: „Trujillova mržnja prema sestrama nije bila samo politička, već i osobna: bio je bijesan na Minervu, jer je odbila njegove seksualne nasrtaje, doživljavajući to kao uvredu svom mačizmu koji je pokretao njegov autoritarni stil vladavine.”

Rafael Trujillo, profašistički diktator i seksualni napasnik / Screenshot / Youtube

Tajna šifra „Leptirice”

Sa sestrama i njihovim muževima Minerva je pomogla u osnivanju „Pokreta 14. lipnja” — tajne mreže koja je dijelila letke, organizirala ćelije otpora i razotkrivala zločine režima.

Šifra sestara bila je „Las Mariposas”, ili „Leptirice”. Minerva i María Teresa više puta su hapšene i puštane zbog svojih aktivnosti u pokretu otpora.

Na dan kada su ubijene, vraćale su se iz posjete svojim zatvorenim muževima. Njihovo vozilo presrela je Trujillova tajna policija, koja ih je davila i pretukla na smrt. Njihova tijela zatim su stavljena u džip koji je gurnut niz liticu da bi svirepo ubojstvo izgledalo kao prometna nesreća.

Sestre Mirabal / X-com

Trujillo se početno predstavljao kao pristalica ženskih prava – dao je ženama pravo glasa 1942. i poslao jednu od prvih žena kao delegatkinju u UN- žene. No, na političkim funkcijama u njegovoj vladi nisu imale stvarnu moć ili legitimitet, jer je njegova diktatura učvršćivala ideale podređenosti muškarcima, stereotipe ženske nesposobnosti i njihove primarne uloge majke i domaćice u kući.

Tako je svaka preostala iluzija o njegovom navodnom progresivnom kursu razbijena nakon što su „Leptirice” nekažnjeno ubijene od strane njegovog režima.

Zvali su ga “Jarac”, od mladih dana bio je kriminalac

Trujillo je likvidiran šest mjeseci kasnije 30. svibnja 1961. od strane vlastite vojske a ostao je upamćen kao seksualni predator po nadimku El Jefe (Jarac) mada je to bila i aluzija za propalog kradljivca stoke. Već u mlađim godinama bio je opasni kriminalac. Još 1916. organizirao je kriminalnu skupinu koja se bavila pljačkama i ucjenama a pod zaštitom SAD instaliran je šefa policije Sjeverne pokrajine 1924. a potom i kao načelnik Glavnoga stožera 1927. s činom generala.

Njegove ambicije bile su neutažive. Poveo je puč protiv predsjednika Horacija Vásqueza 1930. i postao predsjednik Dominikanske Republike. Njegova diktatorska vladavina bila je obilježena nasiljem, pokoljem 20.000 Haićana u pograničnom području u jesen 1937, korupcijom i nepotizmom. Kada mu je završio drugi mandat (1942 – 1952) zaveo je diktaturu ušavši u rang najkrvavijih vođa režima 20. stoljeća dok je njegov brat Hector 1952. pro-forma preuzeo predsjedničku dužnost. Pomalo ironično Trujilla su ubili vojnici oružjem koje je im je dala američka CIA.

Povorka diktatorskog režima / Screenshot / British Pathe / Youtube

DW ističe da se ubojstvo sestara smatralo prekretnicom koja je doprinijela padu njegovog režima.

Od lokalne tragedije do globalnog pokreta

Minerva Mirabal je često izgovarala jednu proročansku rečenicu: „Ako me ubiju, pružit ću ruke iz groba i bit ću još snažnija.”

Latinsko-američke feministkinje okupile su se u 1981. godine Bogoti i predložile da se 25. studenog obilježava kao dan u čast žrtava rodno zasnovanog nasilja. Tako je nastao Međunarodni dan Ujedinjenih naroda za borbu protiv nasilja nad ženama. Cilj nije bila samo komemoracija sestrama Mirabal, već i naglasiti da je nasilje nad ženama povezano sa širim političkim i društvenim sustavima moći i ugnjetavanja.

Deset godina kasnije, pokrenut je prvi Globalni institut ženskog liderstva, koji je započeo 16-dnevnu kampanju isticanja potrebe za suzbijanjem rodno zasnovanog nasilja. Ova kampanja se danas održava svake godine od 25. studenog do 10. prosinca, koji je poznat kao Dan ljudskih prava.

Ovi napori postavili su temelje budućim inicijativama, uključujući „UN Women”- kampanju „Osvijetli svijet narančasto”, pokrenutu 2014. godine.

Narančasta boja je izabrana kao simbol nade i budućnosti bez nasilja. Ona je postala vizualni znak — na transparentima, društvenim mrežama ili na poznatim zgradama obasjanim narančastim svjetlima, piše DW.

UN Woman / UN.org