VRTOGLAVE CIFRE

Za 200.000 € u Opatiji više ne možete kupiti ništa. “Uskoro ćemo imati više zatvorenih apartmana nego stanovnika”

Aneli Dragojević Mijatović

Foto Arhiva/NL

Foto Arhiva/NL

Postat ćemo resort Europe, ali to smo si sami krivi jer nismo na vrijeme osmišljali razvoj. Domaći ljudi ovaj trend više ne mogu pratiti, tumači Predrag Di Lenardo Zamlić iz agencije Opatija nekretnine, koji očekuje da će cijene i dalje rasti.



RIJEKA – Dok luduju cijene robe široke potrošnje, imamo i svojevrsni »hype« na tržištu nekretnina koje obara rekorde, a posebno se to odnosi na vrlo skupe, luksuzne nekretnine. Potražnja za njima raste, tu nema krize, a što je »najjače«, većinom idu u kešu, kupuju ih mahom stranci, ali i domaći. Sve to povećava prosječnu cijenu kvadrata, pa je običnim građanima, koliko god to populistički zvučalo, krov nad glavom sve nedostupniji. Kad otvore oglasnike pa vide te cijene od 200, 300, 500 tisuća eura pa naviše, mnogima se zavrti u glavi. Tko si to može priuštiti, tko to kupuje, pitamo Predraga Di Lenarda Zamlića iz agencije Opatija nekretnine, koja mahom radi po Kvarneru i Istri.


Foto A. Dragojević Mijatović


– Prosječna cijena kvadrata u Opatiji kreće se od 5.000 do 7.000 eura za novogradnje, a za starije gradnje od 2.000 do 5.000 eura, ovisi u kojem stanju je nekretnina, kako izgleda zgrada, okućnica i je li stan za renoviranje. Za 200.000 eura praktički više ništa kvalitetno ne možete kupiti. Imamo sada situaciju da se i puno lošijih nekretnina prodalo, koje su se dugo nudile po visokim cijenama, ali nisu mogle naći kupca. Sada sve ide. Za strance smo još uvijek povoljna destinacija. Izvan velegrada u Njemačkoj, primjerice, ne možete naći novogradnju ispod 5.000 eura kvadrat, a kod nas su po toj cijeni ipak kvalitetne zgrade. Kupci su uglavnom stranci. Prije ih nije bilo toliko: imali smo većinom »izviđače« i »šetače« koji bi dolazili vidjeti, ali sada i kupe, i to mora ići jako brzo. Nešto se događa na financijskom tržištu.


S megamarinom stiže
nova razina luksuza

 




– Mnogi kupci koji traže baš luksuz ipak se ne odluči ni u Opatiji nešto kupiti, ne zbog nekretnine, nego zbog sadržaja: nemaju gdje opremiti tu nekretninu, niti potrošiti soldi. Osim nekoliko dobrih restorana, nemaju sadržaj koji bi ih privukao. Ne možemo dići razinu kupaca ni za te luksuzne nekretnine. Tko kupi, bude tu dva tjedna i ode, jer ne može uživati u sadržajima koje treba. Sad bi se možda mogla promijeniti struktura tih klijenata kad se napravi megamarina u Rijeci za megajahte, i tamo će nastati cijeli novi kvart. Ako to zaživi, onda će Rijeka imati svoj »high-level«, navodi Di Lenardo Zamlić.

Mi smo jako spora ekonomija pa to ne osjetimo, ali vani je očito strašan pritisak. Počele su rasti kamate, što nije dobro jer je prvi znak za recesiju kad banka »potegne ručnu« i krene prodavati skuplje. Strašno puno je sredstava na tržištu i nema više čekanja ni odgoda plaćanja. U tri-četiri dana sve ode. To su većinom kupci s gotovinom, ali virmansko plaćanje, nitko ne dolazi s koferom i slično. Sve ide preko banke, ali jako brzo. Očito to ide iz štednje za investiciju. Kupci žele »renditu«, većina ih se ne želi tu preseliti. Ima i dosta penzionera… Stranci su izgleda iznova otkrili ovo tržište, prate trend, a more i lokacija su ključni, tumači Lenardo Di Zamlić. Veli da je skoro na cijelom Kvarneru, na Krku, u Istri, slična situacija. Napominje da je pitanje jesu li to uistinu luksuzne nekretnine ili samo malo skuplje, ali »up to date«. No, kako god okrenuli, primjećujemo, hrvatskom građaninu s prosječnom plaćom – nedostižne.


POS je nužan


– Nažalost, tako je. To su sve iznosi preko 350.000 do 500.000 eura, pa nagore, a nema kraja… Ali, i našim kupcima su banke digle limit za kredite, sa 100.000 na 150.000 eura, ako imaju bonitet, i to bez jamca. No, ni za taj iznos ovdje više ne možete naći kvalitetan stan, za jednu mladu obitelj, domaće ljude. Opatijci se recimo sele, i ako ne bude neki bitan prekid u tom trendu, bit će više zatvorenih apartmana nego stanovnika. U Rijeci je situacija ipak drukčija, Rijeka živi drukčije. Ona nije toliko turistički grad, nego industrijski i uslužni sektor postoji. No, u Rijeci je relativno malo novogradnji, a ima dosta lošijih nekretnina, zgrada gdje 30, 40, 50 godina nitko nije ulagao. Stranci isto kupuju, većinom novogradnje, jer je destinacija jeftinija nego Opatija, a opet je na moru. Viškovo i okolica stagniraju, više se tamo ne gradi toliko jer investitori vide da uz more za isto ulaganje mogu dobiti puno veći povrat, opisuje Di Lenardo Zamlić. Kaže da cijene pomalo rastu.


Sve preko banaka

 


Promet je i ovoj agenciji porastao. Od onog što se prodaje, veli Predrag Di Lenardo Zamlić, 80 posto ide u kešu, ali ne u gotovini doslovno, nego transakcijom preko banke. Na strance otpada oko 40 posto, što znači da i naši ljudi kupuju u kešu. Ali i krediti znaju biti ogromni, sve ide preko banaka, one sve provjeravaju, opisuje naš sugovornik.

– Oni koji si mogu priuštiti skupo, žele top kvalitetu, neće diskusije. Žele isto tako sudjelovati u opremanju nekretnine. To je trend, kaže. Veli da Rijeka donekle ima razumne cijene, i za novogradnju, osim Pećine prvi red do mora ili kostabele gdje su cijene već »a la Opatija«.


– Što se tiče mladih obitelji, naših sugrađana, koji žive od plaće, bez poticajne stanogradnje, pri čemu mislim na POS naravno, a ne na APN, teško će život funkcionirati jer je i najam skočio. Klasičan POS je potreban, da si ljudi kroz najam mogu priuštiti stan. Grad, općina ili država treba napraviti po 500 stanova, podijeliti ih po nekom cenzusu. Jer, onome tko živi od plaće, a one se ovdje, budimo realni, u prosjeku vrte od 5.000 do 7.000 kuna, nemoguće je doći do nekretnine. Postat ćemo resort Europe, ali to smo si sami krivi jer nismo na vrijeme osmišljali razvoj. Domaći ljudi ovaj trend više ne mogu pratiti. U Opatiji konkretno ljudi prodaju stan koji im je skupo održavati pa za taj novac kupe po dva stana u zaleđu i tako riješe obiteljski problem. Ali novogradnji nema ni gore, puno se manje gradi, osim Rešetari, Kastav… Viškovo pak pati od nedostatka infrastrukture, opisuje Di Lenardo Zamlić. Kaže da cijene neće padati jer za to, smatra, nema razloga.


Regija broj jedan


– Najvjerojatnije će cijene i dalje rasti, ali će se raslojiti. Kad je bila prva velika kriza s nekretninama 2008. i 2009., kod nas se to uopće nije osjetilo jer mi nemamo 10.000 stanova na tržištu, nego stotinjak, i tu onda nema pada. Ne može pasti kad je ova regija po prometu broj jedan u Hrvatskoj. Tu je more, a blizu je granica. Samo uvođenje eura neće napraviti neku bitnu razliku, mi smo ionako već odavno naučeni na euro. Jedino se nešto bitno može dogoditi u segmentu materijala. Građevinari sada govore da je sve strašno poskupjelo, ali ipak nije toliko. Jer ako je željezo skočilo 20 posto, zašto bi »ruke« skočile 100 posto? Za lošije nekretnine cijene padaju, ili kad je puno suvlasnika koji se ne mogu dogovoriti i slično. Osnova su čisti papiri. Za lokalno stanovništvo, ako se u kratko vrijeme ne promijeni nešto, neka intervencija države i slično, neće biti dobro. Kod POS-a treba postaviti pravi cenzus: tko ima razlog, a tko nema, i kraj priče. Zašto se to ne radi? Očito nije u interesu. Imamo državna, gradska zemljišta koja se ne koriste. Pa neka ih daju u izgradnju, neka idu u javno-privatno partnerstvo: limitira se cijena stanovanja, građevinari će nešto zaraditi, a investitor, grad ili država, ne moraju imati zaradu, ali će nešto napraviti. Imat će dugoročan razvoj jer će nastaniti ljude koji će tu funkcionirati, živjeti, trošiti svaki dan. Stranac koji kupi nekretninu, troši u dva restorana dva tjedna i – gre doma, veli Di Lenardo Zamlić.