Svjetska zdravstvena organizacija održat će izvanredni sastanak u petak na kojem će se raspravljati o pojavi majmunskih boginja, virusne infekcije koja je učestalija u zapadnoj i srednjoj Africi, nakon što je u Europi zabilježeno više od 100 potvrđenih ili mogućih slučajeva majmunskih boginja.

Prvi put identificirana kod majmuna, bolest se obično širi bliskim kontaktom i rijetko se širila izvan Afrike, pa je ova serija slučajeva izazvala zabrinutost, navodi Reuters.

“Riječ je o epidemiji, ali…”

Međutim, znanstvenici ne očekuju da će situacija evolvirati do pandemije pošto se virus ne širi lako za razliku od covida-19.

Zbog majmunskih boginja u petak bi se trebao sastati odbor WHO-a pod nazivom Strateška i tehnička savjetna grupa o zaraznim bolestima s pandemijskim ili epidemijskim potencijalnom (STAG-IH) koja daje mišljenja o zaraznim bolestima koje bi mogle predstavljati prijetnju globalnom zdravlju.

Fabian Leendertz s Instituta Robert Koch smatra da je riječ o epidemiji.

“Malo je vjerojatno da će ova epidemija trajati dugo. Slučajevi se mogu dobro izolirati putem praćenja kontakata, a postoje i lijekovi i učinkovita cjepiva koja se mogu koristiti ako je potrebno”, rekao je.

Ipak, šef ureda WHO-a za Europu rekao je da je zabrinut da bi se virus mogao brže širiti u regiji zbog okupljanja na partijima i festivalima u ljetnim mjesecima.

Kakvi su rani slučajevi?

“Kako ulazimo u ljetnu sezonu u Europi s masovnim okupljanjima, festivalima i zabavama, zabrinut sam da bi se prijenos mogao ubrzati, budući da su slučajevi koji se trenutno otkrivaju povezani sa seksualnom aktivnošću, a simptomi su mnogima nepoznati”, poručio je priopćenjem Hans Kluge.

WHO je objavio da su rani slučajevi bili neobični iz tri razloga:

• svi osim jednog nemaju povijest putovanja u područja gdje su majmunske boginje endemske,
• većina slučajeva otkrivena je prilikom zdravstvenih usluga povezanih sa spolnim zdravljem i među muškarcima koji imaju seks s muškarcima,
• široka geografska rasprostranjenost u Europi sugerira da se virus možda prenosi već određeno duže vrijeme.

Slučajevi u Europi

Britanska agencija za zdravstvenu sigurnost kazala je da od 20 identificiranih slučajeva većina otpada na homoseksualne i biseksualne muškarce.

Od 14 slučajeva u Portugalu svi su otkriveni u klinikama za spolno zdravlja kod homoseksualnih i biseksualnih muškaraca od 20 do 40 godina.

Španjolske zdravstvene vlasti objavile su da su potvrđena 23 nova slučaja u petak, većinom u Madridu, a povezani su sa saunom za odrasle.

Je li spolno prenosivo?

Prerano je za reći jesu li se majmunske groznice pretvorile u spolno prenosivu bolest, kazao je Alessio D’Amato, pročelnik za zdravstvo talijanske regije Lazio.

U zemlji su ukupno potvrđena tri slučaja majmunske groznice.

Seksualni kontakt, po definiciji, bliski je kontakt, dodao je Stuart Neil, profesor virologije na londonskom Kings College.

“Ideja da postoji neka vrsta seksualnog prijenosa u ovome malo je nategnuta”, rekao je.

HZJZ: Postoji mogućnost unosa u Hrvatsku

Nekoliko slučajeva majmunskih boginja zabilježeni su u Velikoj Britaniji, od kojih je jedan uvezen iz Afrike te u Portugalu, Španjolskoj, Italiji, Francuskoj i Njemačkoj, a postoji mogućnost njihova unosa i u Hrvatsku, izvijestili su u petak iz Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (HZJZ).

Za sada svi oboljeli muškarci, a u većini slučajeva se smatra da su se zarazili pri spolnom odnosu s muškarcima, dodali su iz HZJZ-a.

Do sada nisu potvrđeni slučajevi unosa zaraze u Hrvatsku iz Afrike u kojoj se ova bolest najčešće javlja u ruralnim sredinama u središnjem i zapadnom dijelu kontinenta (DR Kongo, Nigerija).

Iz HZJZ-a su istaknuli da bolest nije jako zarazna, tj. u većini slučajeva potreban je vrlo blizak kontakt s bolesnikom.

Kako se prenose majmunske boginje?

Uzročnik je virus, sličan virusu velikih boginja, a prirodni su mu rezervoar najvjerojatnije neke vrste vjeverica i drugih glodavaca u divljini središnje i zapadne Afrike.

Iako se bolest zove majmunske boginje, izgleda da majmuni nisu rezervoar virusa, već se slučajno zaraze, kao i čovjek, u kontaktu s drugim životinjama i njihovim izlučevinama.

S čovjeka na čovjeka bolest se može prenijeti kapljičnim putem i kontaktom s kožnim promjenama oboljelih.

Povremeno su se javljale majmunske boginje izvan Afrike, najčešće kod putnika koji su se zarazili u Africi i kod osoba koje su s njima došle u bliski kontakt.

U SAD-u je 2003. godine zabilježena epidemija među djecom i mladima koji su se zarazili u kontaktu s prerijskim psima, zaraženih od glodavaca uvezenih iz Gane.

Manje zarazne od velikih boginja

Bolest se očituje povišenom temperaturom, glavoboljom, zimicom, isrpljenošću, umorom, bolovima u mišićima i leđima, oticanjem limfnih čvorova i osipom kao kod vodenih kozica.

Smatra se da cijepljenje protiv velikih boginja pruža solidnu zaštitu, ali se ne zna koliko dugo traje zaštita nakon cijepljenja.

Osim toga, cijepljenje protiv velikih boginja je krajem sedamdesetih ukinuto svuda u svijetu, nakon što su velike boginje proglašene iskorijenjenima.

Liječenje je simptomatsko i u većini slučajeva bolest prođe kroz dva do četiri tjedna.

Nemoguće ih iskorijeniti

Iz HZJZ-a su napomenuli i da postoji velika razlika između velikih i majmunskih boginja jer su velike boginje antroponoza, tj. čovjek je bio jedini domaćin i rezervoar virusa.

Zahvaljujući toj činjenici, bolest se mogla iskorijeniti. S druge strane, majmunske boginje su zoonoza, tj. prirodni domaćin i rezervoar virusa su divlje životinje i zbog toga je nemoguće iskorijeniti bolest čak i da postoji efikasno cjepivo.

Kao najvažnije su istaknuli da je prijenos majmunskih boginja s čovjeka na čovjeka puno manje efikasan nego prijenos velikih boginja, tj. majmunske boginje su manje zarazne.

To je razlog zbog kojega se pri epidemijama majmunskih boginja, koje se povremeno javljaju, ne pribjegava masovnom cijepljenju protiv velikih boginja.