BIVŠI GRADONAČELNIK RIJEKE

Vojko Obersnel: Problem SDP-a nije Možemo već duboke podjele i klijentelizam

Damir Cupać

Vojko Obersnel / Foto: M. GRACIN

Vojko Obersnel / Foto: M. GRACIN

Određeni broj ljudi unutar stranke više je pažnje posvećivao osobnim ili partikularnim interesima nego što su se trudili da ideju socijaldemokracije utjelove u konkretnim programima i ponude rješenja ili govore o rješenjima.



Stanje u SDP-u već lagano »baca« na stanje u Domovinskom pokretu. Na Ibleru se više ne bave ni s čim drugim osim sami sa sobom. Više vjerojatno nitko ni ne zna kako riješiti nagomilane unutarstranačke probleme, a kriza traje godinama. Najjača oporbena stranka u strmoglavom je padu, politička platforma Možemo! sve je bliže SDP-u po rejtingu. Razgovarali smo s veteranom SDP-a i bivšim riječkim gradonačelnikom Vojkom Obersnelom o stanju u stranci jer više nije ni na jednoj istaknutoj političkoj funkciji pa može objektivno sagledati unutarstranački kaos u trajanju.


Iako niste više u najvišim stranačkim tijelima SDP-a, kako komentirate pat poziciju u kojoj se našao SDP nakon što su pojedini članovi stranke isključeni?


– SDP je već dugo u pat-poziciji, tj. od vremena u kojem su presudnu ulogu u izborima za stranačka tijela dobili šalabahteri i u kojem je bila važna pripadnost nečijoj grupi umjesto stvarnog angažmana na promicanju socijaldemokracije. To je razlog zbog kojeg sam odustao od kandidiranja na nacionalnoj razini. Situacija se malo popravila nakon uvođenja principa jedan član jedan glas, ali trebat će vremena da se situacija stabilizira. Posebno me iritira status koji su si uzeli članovi kluba SDP-a u Saboru koji se ponašaju kao neko posebno stranačko tijelo. Bez stranke nitko od njih ili barem velika većina njih, ne bi bili saborski zastupnici. Zbog toga je logično da i članovi kluba moraju provoditi politiku koju definiraju stranačka tijela, od Glavnog odbora do Predsjedništva. Stranka je dugo vremena bila u silaznoj putanji, pritom ne mislim nužno na rejtinge i ankete, nego na postojanje vizija i kreiranje ili predlaganje konkretnih politika koje su socijaldemokratske. Mislim da je određeni broj ljudi unutar stranke više pažnje posvećivao osobnim ili partikularnim interesima, nego što su se trudili da ideju socijaldemokracije utjelove u konkretnim programima i ponude rješenja ili govore o rješenjima koja izniču iz socijaldemokratskog svjetonazora.


Interes stranke


Odobravate li politiku koju provodi predsjednik SDP-a Peđa Grbin i zašto?


– Načelno da, iako se ne slažem u potpunosti s metodologijom. Odobravam Peđinu politiku jer je zbilja dosta toga da pojedinci vode računa o svojim interesima i svojoj poziciji, a zanemaruju interes stranke. Sve odluke koje su do sada donesene proizlaze iz odluka Predsjedništva i Glavnog odbora koji su birani od cjelokupnog članstva, dakle imaju legitimitet. Odobravam odlučnost i hrabrost koju je Peđa Grbin pokazao i sigurno je da mu nije lako, doživljava kritike s mnogih strana, postoji golemo nestrpljenje…, ali moramo biti svjesni da postavljanje kvalitetnih temelja nije nimalo lak posao. Rast SDP-a u ovom trenutku ne može biti strelovit, puno je realnije da će biti organski i polagan, ali ja osobno mislim da je to puno zdravije od brzih uzleta na krilima populizma. Peđi zapravo treba mnogo strpljenja i snage da do kraja provede preobliku na kojoj radi.


Imam povjerenja u Grbina



Mislite li da je jedno od rješenja ići na izvanredne unutarstranačke izbore kako bi se provjerio legitimitet čelnih ljudi SDP-a?
– Ne vidim razloge za izvanredne izbore tim više što su pred nama za dva mjeseca izbori za lokalna i regionalna vodstva. Mislim da treba dopustiti Peđi Grbinu da dovede do kraja proces koji je započeo i treba mu dati podršku. Više puta smo razgovarali, dobro se poznajemo i ja imam povjerenja u njega.

Bojite li se za budućnost SDP-a koji se mjesecima bavi sam sobom, a trebao bi biti alternativa vladajućem HDZ-u?


– Ne bojim se. Dovoljno sam star da se sjećam vremena kada je SDP imao samo tri saborska zastupnika, a ipak je nakon osam godina formirao Vladu na čelu s Račanom. SDP je i u ovom trenutku druga najveća stranka u zemlji. Bavljenje samima sobom nije tabu. U ovom momentu to je očito nužnost jer u SDP-u i te kako postoje ljudi koji mogu svojim radom, idejama i vizijama vratiti stranci kredibilitet i graditi povjerenje građana u socijaldemokratsku opciju. Ti ljudi moraju doći u prvi plan, a ovo je očito proces u kojem se događa ta transformacija.


Budućnost socijaldemokracije


Rejting SDP-u pada, rejting političkoj platformi Možemo! raste. Mislite li da bi se SDP mogao ovakvim događanjima samouništiti i kako to spriječiti?


– Vjerujem da će se stanje u SDP-u stabilizirati i da ćemo se posvetiti politikama koje promiču socijaldemokraciju. Naš problem nije Možemo! nego duboka podjela u stranci i, naravno klijentelistička politika koja je oduvijek bila politika HDZ-a, a ne naša i treba je se riješiti. Isto tako, u dugom proteklom razdoblju SDP je propuštao priliku artikulirati na ispravan način svoje kvalitetne socijaldemokratske programe, barem ako govorimo o nacionalnoj razini. U taj je prostor zato, gotovo pa prirodno, ušla platforma Možemo! i njoj su svoje povjerenje dali upravo mnogi razočarani birači SDP-a. Mislim da ta činjenica predstavlja i treba predstavljati signal otrežnjenja mnogima u SDP-u i ta činjenica može biti poticajna za razvoj i kvalitetnu artikulaciju istinskih socijaldemokratskih politika.


Kakva je budućnost socijaldemokracije u Hrvatskoj, ali i u Rijeci i Primorsko-goranskoj županiji?


– Vjerujem u budućnost socijaldemokracije na svim razinama od Europe do naravno Rijeke. Rekao bih da kriza socijaldemokracije prolazi, ohrabruje pobjeda na parlamentarnim izborima u Norveškoj i sigurno dobar rezultat ako ne i pobjeda na predstojećim izborima u Njemačkoj. Ljudi polako postaju svjesni da daljnji nastavak liberalnog kapitalizma i zagovaranja politike kako će slobodno tržište riješiti sve, vodi k daljnjem osiromašivanju onih koji žive od svog rada nasuprot daljnjem bogaćenju već bogatih. Čak i u SAD-u kreću s velikim poreznim reformama na tom tragu, za razliku od naše Vlade koja stalno provodi porezne reforme koje pogoduju bogatijima. Socijaldemokracija je dugo bila u poziciji da sanira posljedice ekonomskog modela liberalnog kapitalizma u kojem živimo i da svojim politikama utječe na smanjenje klasnih razlika, ili pak na širi diskurs održavanja stečenih ljudskih prava koja su pojavom neokonzervativizma postala ugrožena. No, to su male borbe protiv golijata, a zapravo budućnost socijaldemokracije leži u ponudi posve drugačije vizije svijeta i reformama koje idu u smjeru ostvarenja te vizije. I na tome treba raditi, brainstormati, susretati se s političkim istomišljenicima u Europi, razgovarati mnogo i kreirati ideje koje neće biti samo razlog opstanka nego će predstavljati neupitnu budućnost socijaldemokracije na globalnoj političkoj sceni.